Španjolski redatelj i scenarist. Diplomirao je na Instituto de Investigaciones y Experiencias cinematográficas (IIEC) u Madridu 1949. godine. Zajedno s kolegom sa studija, Juanom Antoniom Bardemom, osnovao je produkcijsku kuću Altamira u sklopu koje su zajedno napisali i režirali komediju Sretan par (Esa pareja feliz, 1951). Bili su koscenaristi i na filmu Dobrodošli Mr. Marshall (Bienvenido, Mr. Marshall, 1952) koji je bio Berlangin samostalni redateljski rad. Film je prikazan na filmskim festivalima u Cannesu i Veneciji, a uslijedio je također zapažen Plácido (1961) koji biva nominiran za Oscara u kategoriji najboljega stranoga filma. Slijedeći film Krvnik (El verdugo, 1963) donio mu je FIPRESCI nagradu na filmskom festivalu u Veneciji i smatra se njegovim najuspjelijim filmom. Najveći komercijalni uspjeh doživio je s ostvarenjem Nacionalni lov (La escopeta nacional, 1977), prvim u trilogiji filmova u kojima satirički prikazuje utjecaj post-frankističke demokracije na staru aristokraciju (ostatak trilogije čine Patrimonio nacional, 1981. i Nacional III, 1982.). Od kraja sedamdesetih do početka osamdesetih godina prošloga stoljeća bio je na čelu španjolske filmoteke. Njegovi ostali važniji filmovi su: Calabuch (1956), Los jueves, milagro (1957), Prirodna veličina - Grandeur nature,1973) koji je bio zabranjen do 1978. godine; La vaquilla (1985), Svi u zatvor (Todos a la cárcel, 1993) koji je nagrađen nagradom Goya za najbolji film i redatelja 1994. godine. Komedija París Tombuctú (1999) njegov je zadnji film.