ULOGE:
Soo-jung Lim (Cha Young-goon),
Rain (Park Il-sun),
Byeong-Ok Kim (sudac),
Dal-su Oh (Shin Duk-cheon),
Yong-nyeo Lee (Young-goonina majka),
Ho-jeong Yu (Il-sunova majka)

SCENARIJ:
Chan-wook Park,
Seo-kyeong Jeong

FOTOGRAFIJA:
Chung-hoon Chung

GLAZBA:
Yeong-wook Jo

MONTAŽA:
Jae-beom Kim,
Sang-beom Kim

Sadržaj:

Young-goon je mlada žena koja vjeruje da je kiborg, čuje glasove i ozljeđuje se dok izrađuje radio-aparate na svom radnom mjestu. Hospitalizirana je u mentalnoj ustanovi gdje odbija hranu i razgovara s predmetima. Ona je unuka žene koja je i sama bila pacijentica psihijatrijske bolnice, jer je bila umislila da je miš. Young-goon privuče pozornost Il-suna, pacijenta koji igra ping-pong i kojem je cilj da je nagovori da počne jesti...

Nakon velikog odjeka njegovih prethodnih filmova Oldboy i Simpatija za gđu Osvetu, koji su ga stavili na svjetsku kartu umjetnički prestižnih autora, Chan-wook Park polučio je jedan od neobičnijih radova svog opusa, u smislu da je smješten izvan njegovih omiljenih žanrova kriminalističkog filma, trilera i horora. Riječ je o nekoj vrsti osebujne romantične komedije smiješane s ozbiljnom dramom koju je jedan kritičar opisao kao spoj Leta iznad kukavičjeg gnijezda i Amelie. Taj neočekivan žanrovski spoj, koji s jedne strane karakterizira prevelika slatkoća za ozbiljnu dramu, a s druge previše taman ton za romantičnu komediju, vjerojatno je zaslužan za slabije rezultate ostvarene u domaćim i svjetskim kino dvoranama, jer publika je od Parka očekivala i željela sasvim drugačije filmove, na kakve ih je prethodno navikao – uzbudljive, narativno složene storije o ljubavi, seksu, nasilju, osveti i sličnim motivima. No riječ je o kvalitetnom, konceptualno svježem, stilski vrlo dopadljivom ostvarenju s dvoje neodoljivo dražesnih glumaca u glavnim ulogama (Soo-jung Lim za potrebe svoje role smršavila je na samo 39 kilograma) koje svakako zavrjeđuje pozornost. Na festivalu u Berlinu Ja sam kiborg, ali to je u redu dobio je Nagradu 'Alfred Bauer', a nagrađen je i na jednom od vodećih sjevernoameričkih filmskih festivala, onom u Montrealu.

boja, 107'