ULOGE:
David Bradley (Billy Casper),
Freddie Fletcher (Jud Casper),
Lynne Perrie (gđa. Casper),
Colin Welland (g. Farthing),
Brian Glover (g. Sugden)

SCENARIJ:
Tony Garnett,
Ken Loach,
Barry Hines (prema vlastitom romanu “A kestrel for a knave”)

FOTOGRAFIJA:
Chris Menges

GLAZBA:
John Cameron

MONTAŽA:
Roy Watts

Sadržaj:

Četrnaestogodišnji Billy Casper povučeni je dječak koji tijekom druge polovine 60-ih godina prošlog stoljeća živi u siromašnom rudarskom gradu Barnsleyju u Yorkshireu. Tjelesno nerazvijeni Billy osrednji je učenik neprekidno izložen zlostavljanju školskih kolega, prema njemu se hladno odnosi i njegov stariji polubrat Jud, dok je njihova majka ravnodušna prema mlađem sinu i njegovim pritužbama. Nakon što jednog dana pronađe mladog sokola ispalog iz gnijezda, Billy će o njemu početi skrbiti, što će mu pružiti određeno zadovoljstvo i samoispunjenje. A kad se za dječakovu skrb o ptici zainteresira i jedan od njegovih nastavnika, gospodin Farthing, on će ubrzo shvatiti da je Billy inteligentan i senzibilan klinac. No kako Billy u svojoj okolini ne uživa osobitu potporu i pozornost, ni njegova skrb o sokolu u tom smislu neće mnogo promijeniti.

Godine 1970. na prestižnom festivalu u Karlovym Varyma nagrađena Kristalnim globusom, te godinu kasnije od pet nominacija za nagradu BAFTA ovjenčana onima za najprosperitetnijeg debitanta (mladi David Bradley, dominantno TV-glumac iz Zore u zemlji Zulu Douglasa Hickoxa i Iskupljenja Stevena Knighta) i najboljeg sporednog glumca (Colin Welland iz Pasa od slame Sama Peckinpaha), impresivna egzistencijalna socijalna drama prvi je veliki uspjeh scenarista i redatelja Kena Loacha (Carlina pjesma, Kruh i ruže, Tražeći Erica, Irski put, Danak anđelima). Riječ je o dojmljivim naturalizmom obilježenoj adaptaciji romana A Kestrel for a Knave britanskog pisca Barryja Hinesa, koji je s Loachom supotpisao scenarij filma, djelu koje odlikuju sva i danas prepoznatljiva obilježja redateljeva autorskog rukopisa, od izuzetno realističnog prikaza turobnog društvenog ambijenta, preko traganja osebujnog pojedinca za smislom i svrhom vlastite egzistencije, do naglašenog simbolizma i nevesele završnice kojom biva podcrtana neizbježna tragična sudbina tog pojedinca, ali i klase kojoj pripada. Tijekom rada na filmu Loach je maksimalno inzistirao na realističkom pristupu, u tolikoj mjeri da svi likovi govore jorkširskim naglaskom, zbog čega je film imao problema prilikom distribucije u Americi, jer ni publika ni zastupnici distributerskih tvrtki nisu razumjeli jorkširski govor. Zbog toga je pri naknadnim video-izdanjima film ponekad bio nasinkroniziran na standardni engleski.

boja, 111'