ULOGE:
Laia Artigas (Frida),
Paula Robles (Anna),
Bruna Cusí (Marga),
David Verdaguer (Esteve),
Fermí Reixach (Avi),
Montse Sanz (Lola)

SCENARIJ:
Carla Simón

FOTOGRAFIJA:
Santiago Racaj

GLAZBA:
Pau Boïgues,
Ernest Pipó

MONTAŽA:
Didac Palou,
Ana Pfaff

Sadržaj:

Španjolska autonomna zajednica Katalonija tijekom ljeta 1993. godine. Nakon što joj majka premine poslije dugogodišnjeg bolovanja od AIDS-a, bistra i senzibilna šestogodišnjakinja Frida dospije na selo, gdje će život nastaviti uz ujaka Estevea, ujnu Margo i njihovu kćerkicu Annu. Seoska svakodnevica i sve što ona donosi izazovi su za Fridu, koja nije navikla na takav način života. Osim što joj se čini da u novom domu vrijeme drugačije protječe, seoski ambijent i priroda koja ju okružuje zagonetni su joj i nepoznati. Povrh svega, tu je i trogodišnja Anna, o kojoj mora skrbiti dok se pokušava nositi s novim osjećajima kakav je ljubomora. Istovremeno, bolest od koje joj je preminula majka među odraslima se tretira poput sramote i neugodnog biljega o kojem nitko ne želi govoriti, što će kod djevojčice dodatno pojačati znatiželju o uzrocima i pojedinostima majčine smrti. Unatoč svemu tome, prije no što ljeto završi Frida i njezina nova obitelj bit će prisiljeni prilagoditi se jedni drugima te se možda i zavoljeti.

Godine 2017. na Berlinaleu ovjenčana nagradom za najbolji debitantski igrani film i Grand Prixom u programu Generacija Kplus, također 2017. nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji otkrića godine, te sljedeće godine višestruko ovjenčana prestižnim španjolskim filmskim nagradama Goya i Gaudí, obiteljska drama Ljeto 1993 koja je 2018. bila i španjolski kandidat za Oscara izuzetno je uspio prvijenac scenaristice i redateljice Carle Simón. Imponira vještina kojom autorica, oslanjajući se na detalje iz vlastitog djetinjstva, iznimnom toplinom kreira priču o bolnom, ali istovremeno i lijepom odrastanju male protagonistice. Režija je sigurna, sugestivna i nenametljiva, ozračje ljeta s bojama, zvukovima i slikama sjajno je dočarano, a svakako valja izdvojiti i vrlo ugođajnu fotografiju Santiaga Racaja te redateljičin rad s kompletnom glumačkom postavom u kojoj se ističu djeca, što će biti i njezin forte u radu na obiteljskoj egzistencijalnoj i socijalnoj drami Alcarràs. Suptilno je sugerirano i suočavanje male junakinje s traumom, odnosno prve naznake tog suočavanja, osobito naznačavanje emocionalne praznine koju je u djetetu izazvala majčina smrt i koju izvanjskim djelovanjem nije moguće ispuniti. Filmska cjelina skladana je bez ijedne pogrešne note, obzirno, promišljeno i obazrivo, a konačni rezultat je razoružavajuća intimistička storija o potresenoj klinki koja je prisiljena na ubrzano odrastanje i snalaženje u novim životnim okolnostima. Carla Simón je katalonska filmašica koja je nakon diploma stečenih na kalifornijskom sveučilištu i studiju audiovizualnih komunikacija u Barceloni diplomirala i na Londonskoj filmskoj školi. Izuzetno joj je važan rad s mladima, odnosno filmska edukacija djece i adolescenata, čime se ponajviše bavi u okrilju svoje udruge Young for Film!, koju je utemeljila 2013. godine.

boja, 97'