ULOGE:
Anna Magnani (Mamma Roma),
Ettore Garofolo (Ettore),
Franco Citti (Carmine),
Silvana Corsini (Bruna),
Luisa Loiano (Biancofiore),
Paolo Volponi (svećenik)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini

FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Rim tijekom prve polovine 60-ih godina prošlog stoljeća. Prostitutka zvana Mama Roma odluči promijeniti način života i prestati se baviti iznajmljivanjem svog tijela, kao i ponovo se zbližiti sa sinom Ettoreom. Njega je još kao dječaka povjerila na odgoj jednoj seoskoj obitelji, želeći da on tako ostane po strani od njezina dotadašnjeg života. Nakon što se ponovo spoji sa sinom, Roma se s njim preseli u predgrađe u kojem je minimalna mogućnost da bi ju mogao vidjeti i prepoznati netko od njezinih bivših klijenata. Unatoč tome Ettore, sad već 16-godišnji mladić, ubrzo dozna za njezinu prošlost i doživi ozbiljan šok. To će u njemu početi izazivati sve veći otpor prema majci, a nemogućnost da se pomiri s njezinim kao i vlastitim statusom razdirat će ga sve više. Sve do toga da će se naposljetku okrenuti kriminalu, što bi moglo imati i tragične posljedice.

Godine 1962. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, na kojem je ovjenčana dvjema nagradama, uključujući onu za najbolju glumicu Annu Magnani, impresivna drama scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija ostvarenje je koje je sam autor često opisivao kao svojevrsnu posvetu svom mentoru Robertu Rosselliniju i njegovu glasovitom filmu Rim, otvoreni grad. Upravo iz tog razloga Pasolini je kao glavnu glumicu angažirao sjajnu Annu Magnani (Tetovirana ruža, Fellinijev Rim), glumicu koja je uloge gradila prvenstveno na emocionalnoj autentičnosti i karakternoj ekspresivnosti, a koja se godinu dana nakon realizacije ovog filma ipak požalila da joj je „već dosadno uvijek interpretirati role histeričnih i bučnih žena iz radničke klase”. Posrijedi je film velikim dijelom realiziran u stilu neorealizma, što je Pasoliniju omogućilo dojmljiv prikaz života siromašnog proletarijata kao jedne od svojih temeljnih tematskih preokupacija. Fokusirajući se na likove s društvene margine, na prostitutke, svodnike i kriminalce, autor je brojne kadrove obogatio snažnom katoličkom, odnosno šire religijskom simbolikom. Djelo koje je u vrijeme premijere dočekano napadima od strane talijanskih neofašista, koji su držali da ono vrijeđa talijansku naciju, drugi je Passolinijev dugometražni igrani film u kojem se on bavi i motivima gubitka nevinosti, kajanja, čistoće te odnosa između majke i sina, a u kontekstu žestokih klasnih sukoba kojima se kao autor u svojim ranim djelima ponajviše bavio. Film Mama Roma moguće je interpretirati i u ključu svojevrsnog kritičkog odmaka od Rossellinijeva ostvarenja, jer Pasolini jasno ukazuje na to da zajednica dobrih i poštenih ljudi za koje je Rossellini u Rimu, otvorenom gradu vjerovao da će izgraditi poslijeratnu Italiju više ne postoji, odnosno da se prometnulo u nemoralno i dekadentno društvo svodnika, prostitutki i lopova.

c/b, 110'