ULOGE:
Sven Medvešek (Bobo),
Nataša Dorčić (novinarka),
Svebor Kranjc (odvjetnik),
Mojca Židanik (Bobina djevojka),
Lucija Šerbedžija

SCENARIJ:
Goran Rušinović

FOTOGRAFIJA:
Ven Jemeršić

GLAZBA:
Hrvoje Štefotić

MONTAŽA:
Bernarda Fruk,
Ivana Fumić

Sadržaj:

Mladić Bobo u samoobrani ubije dvojicu kriminalaca, a onda se po savjetu odvjetnika preda policiji. Potom završi u umobolnici, odakle pobjegne i nađe se s djevojkom. Policija kreće u potjeru, a slučaj prati mlada ambiciozna novinarka...

Mondo Bobo se u hrvatskoj kinematografiji 1990-ih pojavio kao eksplozija koja je svojom produkcijskom i estetskom originalnošću uzdrmala učmale hrvatske filmske tokove više od bilo kojeg drugog izdanka mladog hrvatskog filma. Goran Rušinović, jedan od rijetkih hrvatskih redatelja koji nije završio filmsku akademiju, financije za svoj niskobudžetni filmski projekt nije mogao dobiti od države. Između ostalih, pomogao mu je Branimir Glavaš, a jedan od producenata filma bio je i Hrvoje Petrač, poduzetnik kasnije osuđen zbog otmice sina generala Zagorca. Iako jeftine produkcije, snimljen na Super 16mm vrpci u crno-bijeloj tehnici, Mondo Bobo je estetski korespondirao s aktualnim svjetskim filmskim tokovima koji su godardovsku poetiku prilagođavali suvremenom dobu. Njegov junak Bobo (labavo inspiriran poznatim odmetnikom Vinkom Pintarićem) žestoki je buntovnik sličan Belmondovom liku u Do posljednjeg daha, ali i smušeni gubitnik ciničnih 1990-ih. Godardovski modernizam Rušinović je obogatio suvremenim trendovskim stilizacijama. Također, glazbena kulisa filma (Pips, Chips & Videoclips, The Bastardz, Central Problem), kao u slučaju Paklenog šunda, živjela je svoj život i izvan okvira filma. Oduševljenje filmofilske publike i kritike filmom prelilo se i na pulski žiri koji je, unatoč činjenici da je Mondo Bobo bio jedini film konkurencije koji te godine nije bio prikazan u pulskoj Areni, filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, glavnu mušku ulogu, scenografiju i montažu, a film je dobio i nagradu publike Jelen. Naziv filma inspiriran je tzv. mondo filmovima, dokumentarnim filmovima koji su prikazivali bizarne pojave iz svih dijelova svijeta.

c/b, 35 mm, 83'