Ne okreći se, sine

igrani, ratni film, Hrvatska, 1956

REŽIJA: Branko Bauer

Ne okreći se, sine

ULOGE:
Bert Solar (Neven Novak),
Zlatko Lukman (Zoran Novak),
Lila Andres (Vera),
Mladen Hanzlovsky (Ivica Dobrić),
Radojko Ježić (Leo),
Nikša Štefanini (šef ustaške nadzorne službe)

SCENARIJ:
Branko Bauer,
Arsen Diklić

FOTOGRAFIJA:
Branko Blažina

GLAZBA:
Bojan Adamič

MONTAŽA:
Boris Tešija

Sadržaj:

Inženjer Neven Novak pobjegne iz ustaškog zarobljeništva i dođe u Zagreb, gdje varkom izvuče svog sina Zorana iz internata „Poglavnikovo odgajalište“. Pred njim su dva zadatka: pobjeći sa Zoranom iz Zagreba na partizanski teritorij i izliječiti sina od zadojenosti ustaškom ideologijom.

Jedan od kreativnih vrhunaca partizanskog žanra, Ne okreći se sine je u hrvatsku i jugoslavensku kinematografiju uveo komorni ratni film, odnosno, ratni film čija se radnja odigrava u urbanoj sredini i u kojemu su akcija te psihološka nadgradnja likova važniji od ideološke matrice filma.Takva vrsta filma ostala je dominantna varijanta partizanskog filma u hrvatskoj kinematografiji. Bauer odbacuje crno-bijele podjele između protagonista i antagonista, a uvodi i brojne likove za koje nije jasno kojoj strani pripadaju, čime pojačava napetost radnje. Kroz odnos između oca i „izgubljenog“ sina uvodi melodramu u akcijski zaplet filma. Prema Bauerovim riječima, tema filma inspirirana je filmovima Sedmi križ Freda Zinnemanna i Bjegunac Carola Reeda, a naslov filma inspiriran je replikom košute svojem sinu iz animiranog filma Bambi. Prema scenariju filma Arsen Diklić napisao je roman koji je dugo vremena bio dio osnovnoškolske lektire.

c/b, 35 mm, 105'