ULOGE:
Farley Granger (Guy Haines),
Ruth Roman (Anne Morton),
Robert Walker (Bruno Antony),
Leo G. Carroll (senator Morton),
Patricia Hitchcock (Barbara Morton)

SCENARIJ:
Raymond Chandler,
Czenzi Ormonde,
Whitfield Cook (prema romanu Patricije Highsmith)

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

GLAZBA:
Dimitri Tiomkin

MONTAŽA:
William H. Ziegler

Sadržaj:

Naočiti Guy Haines popularni je tenisač koji tijekom vožnje vlakom spletom okolnosti upozna imućnog i nametljivog Brunu Anthonyja. Guy ima ozbiljnih problema u braku s promiskuitetnom suprugom Miriam i želio bi se oženiti ljubavnicom Anne Morton, kćerkom američkog senatora, a Bruno iz novina zna dosta o tome. K tome, tijekom njihova neobveznog razgovora Guy će se povjeriti Brunu, a i ovaj će njemu otkriti neke detalje iz vlastitog života. Dok Miriam ne želi dati razvod Guyu, Bruni njegov autoritativan otac više ne želi izdašnim sumama financirati njegov lagodni život. Zaključivši da životnim srećama obojice najveće prepreke predstavljaju osobe kojih bi se željeli osloboditi, Bruno isprva kao šaljivi prijedlog Guyu iznese ideju da bi jedan drugom mogli učiniti velike usluge. Naime, Bruno bi mogao ubiti Tonyjevu suprugu, što bi tenisaču otvorilo mogućnost za sretnu vezu s Anne, a Guy bi potom mogao ubiti Brunina nepopustljivog oca, zahvaljujući čemu bi Bruno mogao biti zbrinut. Dok Guy vjeruje da se Bruno šali, iako mu se načelno sviđa njegova lucidna ideja, psihotičnom Bruni šala nije ni na kraj pameti. Štoviše, on je smrtno ozbiljan, u što će se Guy ubrzo uvjeriti.

Godine 1952. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje crno-bijele fotografije, koju potpisuje Hitchcockov česti suradnik Robert Burks, koji je upravo za rad na njegovoj pustolovnoj romantičnoj krimi-komediji Držite lopova Oscara i osvojio, noirovska krimi-drama Nepoznati iz Nord Expressa izuzetno je uspjela ekranizacija debitantskog romana Stranci u vlaku Patricije Highsmith. Ona je bila angažirana moralistica te autorica zaokupljena mračnim naličjem ljudske osobnosti i kompleksnim psihološkim stanjima, a protagonisti njezine proze su u pravilu moralno ambivalentni likovi „nepostojećih” karaktera odnosno zagonetnih i nejasnih prošlosti, te s tim povezanih teško odgonetljivih ciljeva i motiva djelovanja. Djela Patricije Highsmith nude izuzetno zanimljive zaplete, efektno profilirane, slojevite i slikovite likove, sjajne dijaloge i naglašenu moralističku dimenziju koja u skladu s dominantnim autoričinim pesimizmom i neposjedovanjem previše vjere u pojedinca i njegovu plemenitost ostavlja vrlo malo mogućnosti da je netko uistinu dobar i pošten. Takvi su likovi možebitno tek žene, dok su muškarci gotovo bez iznimke prijetvorni, prevrtljivi, amoralni, nepošteni, obilježeni psihopatološkim poremećajima i skloni nerijetko iracionalnom nasilju da bi ostvarili svoje ciljeve. Uz naslove U zenitu sunca Renéa Clémenta i Američki prijatelj Wima Wendersa, Hitchcockov Nepoznati iz Nord Expressa zasigurno je najuspjelija ekranizacija nekog romana Patricije Highsmith. U prozi književnice, po temama i etičkoj problematici kojim se u svojim romanima bavila umjetnice komplementarne njemu, Hitchcock je pronašao idealan materijal za svoj autorski senzibilitet, predložak istodobno izazovan i težak za adaptiranje. Najsubverzivniji i najintrigantniji motiv ovog remek-djela neosporno je onaj o transmisiji krivnje između kolebljivca i slabića Guya Hainesa, uspješnog tenisača nesposobnog razvesti se od arogantne i pohlepne žene, i zavodljivo neodgovornog, ciničnog, pakosnog i naposljetku psihopatskog bonvivana Brune Anthonyja, protagonista koje Hitchcock već u fascinantnom uvodu majstorski kontrastira paralelnom montažom njihova hoda, razigranih i nehajnih Brunovih koraka i znatno sporijih i mirnijih Guyevih koračaja. Premda je Bruno, u maestralnoj interpretaciji Roberta Walkera prikazan kao mladić nejasne seksualne orijentacije, sociopat nesposoban za bilo kakvu empatiju i ljudske osjećaje kojeg uz djetinjastu zlobu presudno obilježava patološki odnos prema roditeljima, počinitelj ubojstva Guyeve supruge odnosno eksplicitni zločinac, Guy je onaj koji iz Brunova zločina izvlači najveću korist, ne snoseći pritom nikakve posljedice niti odgovornost zbog posredne umiješanosti u nedjelo. Iako je posrijedi jedno od najuspjelijih i najutjecajnijih ostvarenja Hitchcockova opusa, redatelj je prije početka snimanja imao određenih problema. S jedne strane bio je izložen pritisku producenata, kojima se nije sviđala odluka o adaptaciji romana tada još nepoznate književnice, a s druge se tijekom rada na scenariju često sukobljavao s glasovitim piscem krimića Raymondom Chandlerom. Iako je on naveden kao glavni scenarist, možda i veći dio posla odradili su Whitfield Cook i Czenzi Ormonde. Štoviše, sam Chandler, na glasu kao vrlo težak i zahtjevan suradnik, angažiran je tek nakon što je Hitcha odbilo čak osam scenarista, među kojima i književnici John Steinbeck i Thornton Wilder te Dashiell Hammett.

c/b, 101'