ULOGE:
Cassen (Plácido Alonso),
José Luis López Vázquez (Gabino Quintanilla),
Elvira Quintillá (Emilia),
Manuel Alexandre (Julián Alonso),
Mario Bustos

SCENARIJ:
Rafael Azcona,
José Luis Colina,
José Luis Font,
Luis García Berlanga

FOTOGRAFIJA:
Francisco Sempere

GLAZBA:
Miguel Asins Arbó

MONTAŽA:
José Antonio Rojo

Sadržaj:

U malom španjolskom provincijskom gradu početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, skupina pobožnih žena koje se vole razmetati svojim dobročinstvom Božić odluče proslaviti na poseban način, pod geslom „nahrani siromaha za svojim stolom”. Da bi ostvarile svoj naum, organizatorice uspiju osigurati pokroviteljstvo proizvođača lonaca, zahvaljujući čemu iz glavnog grada ubrzo stigne skupina drugorazrednih umjetnika, kojima se na željezničkoj postaji upriliči entuzijastičan doček. Među onima koji bi trebali uživati u humanitarnoj božićnoj paradi s javnom aukcijom i izvođenjem radio-drame, je i siromašni Plácido Alonso, čovjek čija je jedina imovina kamion i čija je obitelj prisiljena živjeti u javnom nužniku. Plácido je vozač kamiona koji bi, ne uspije li na vrijeme platiti rate kredita za njegovu kupnju, mogao ostati bez vozila. Iako mu se njegove nevolje čine nerješivima, te se smatra čovjekom ne samo bez novca, nego i bez sreće, Plácido će tijekom sudjelovanja u dobrotvornoj akciji početi drugačije doživljavati vlastitu egzistenciju.

Godine 1962. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, izvrsna satirična humorna drama suscenarista i redatelja Luisa Garcíje Berlange, koja je u vrijeme premijere doživjela veliki uspjeh i kod gledatelja i kod kritike, smatra se jednim od najuspjelijih redateljevih ostvarenja. Film za realizaciju kojeg su Berlangu nadahnule kampanje koje je ohrabrivao i poticao režim diktatora Francisca Franca, a kojima se nastojao stvoriti privid solidarnosti među različitim društvenim klasama, u onodobnoj je kino-distribuciji imao određenih problema s cenzurom, podjednako državnom kao i crkvenom. Glavni razlog tome krije se u snažnom društveno-kritičkom žalcu koji je jasno uočljiv tijekom čitavog trajanja filma, kao i u satiričnom tonu djela. Dok ekranom promiču ohola gospoda, bešćutni činovnici, pohlepne časne sestre i agresivni trgovci, Berlangin sjajno režiran, inteligentno napisan, promišljen i pametan film, za uspjeh kojeg je zaslužan i suscenarist te suautor priče Rafael Azcona (Peppermint Frappé Carlosa Saure, Zlatna vremena Fernanda Truebe), Berlangin čest suradnik za svoj rad višestruko nagrađivan i u zemlji i u inozemstvu, pretvara se u sardoničan portret groteskne zajednice kojem caruje hipokrizija.

c/b, 85'