ULOGE:
Judy Davis (Adela),
Victor Banerjee (Aziz),
Peggy Ashcroft (gđa. Moore),
James Fox (Fielding),
Alec Guinness (Godbole),
Nigel Havers (Ronny)

SCENARIJ:
David Lean (prema romanu E. M. Fostera)

FOTOGRAFIJA:
Ernest Day

GLAZBA:
Maurice Jarre

MONTAŽA:
David Lean

Sadržaj:

Indija 1924. godine, u doba dok su zemljom upravljali Britanci. Engleskinja Adela Quested prvi put napušta domovinu i putuje u tajanstvenu koloniju, u društvu postarije gđe Moore, majke čovjeka za kojeg bi se trebala udati. Budući suprug Ronny, inače lokalni sudac, dočeka majku i Adelu prilično hladno, ne nalazeći razumijevanja za njihovu želju da se upoznaju s novom zemljom. Poput većine sunarodnjaka, Ronny doživljava Indijce kao inferiornu rasu te se prema njima tako i odnosi. Jedne večeri gospođa Moore upozna šarmantnog Indijca, dr. Aziza, udovca s dvoje djece koji će ubrzo nju i Adelu pozvati na razgledavanje tajanstvenih pećina Marabara. Igrom slučaja, na planirani izlet ne stignu na vrijeme krenuti ostali suputnici, indijski profesor filozofije Godbole i šef sveučilišta Richard Fielding. Nakon što se gđa Moore uplaši već u prvoj pećini, Aziz i Adela će dalje nastaviti sami. No ubrzo će se zbiti zagonetni događaj nakon kojeg će Adela doktora Aziza optužiti za pokušaj silovanja.

Godine 1985. od 11 nominacija za Oscara ovjenčana onima za najbolju sporednu žensku ulogu (Peggy Ashcroft iz 39 stepenica Alfreda Hitchcocka) i glazbu Mauricea Jarrea, iste godine nagrađena Zlatnim globusima za najbolji strani film i također za sporednu žensku ulogu i glazbu, pustolovna povijesna drama Put u Indiju redatelja Davida Leana, za rolu u kojoj je Peggy Ashcroft ovjenčana i nagradom BAFTA, izuzetno je uspjelo ostvarenje temeljeno na istoimenom romanu engleskog književnika, esejista, libretista te književnog i društvenog kritičara Edwarda Morgana Forstera. Svoj posljednji film jedan od najznačajnijih britanskih redatelja svih vremena realizirao je nakon duge stanke od čak 14 godina, uvjetovane slabim reakcijama kritike i publike na njegovo prethodno igrano ostvarenje, romantičnu dramu Ryanova kći, a u međuvremenu je snimio hvaljeni TV-dokumentarac Lost and Found: The Story of Cook´s Anchor. Ne želeći ništa prepustiti slučaju, Lean je glasoviti Forsterov roman sam pretočio u filmski scenarij, a potpisao je i montažu filma koji u kontekstu njegova opusa ne predstavlja inovativno ili bitno drugačije ostvarenje, već ponajprije funkcionira kao sjajno komponiran i dojmljiv podsjetnik na njegove prethodne epski strukturirane naslove Lawrence od Arabije, Doktor Živago i Ryanova kći. Konačni rezultat je neosporno remek-djelo i jedan od najboljih Leanovih filmova, koji je redatelj želio realizirati odmah nakon kazališne premijere predstave temeljene na Forsterovu romanu a u adaptaciji dramatičara Santhe Rame Raua. No Forster tada na to nije pristao, jer je film smatrao nedovoljno ozbiljnom umjetničkom formom, da bi nakon njegove smrti producent John Brabourne prava uspio kupiti od Bernarda Williamsa, prorektora sveučilišta King´s College u Cambridgeu i izvršitelja Forsterove oporuke. Leanov prvi izbor za ulogu Richarda Fieldinga bio je Peter O´Toole, koji je u Lawrenceu od Arabije izvrsno utjelovio naslovnog protagonista, a gospođu Moore trebala je tumačiti Celia Johnson, koju je proslavio upravo nastup u redateljevu Kratkom susretu, no oboje su ga odbili, da bi Celia Johnson preminula tijekom produkcije filma. Produkciju su ozbiljno otežali i česti Leanovi sukobi s oskarovcem Alecom Guinnessom, kojeg je osobito ozlovoljila činjenica da je većina njegovih scena uslijed skraćivanja filma naposljetku znatno skraćena, što redatelju godinama nije mogao oprostiti, a pomirili su se tek koju godinu prije Leanove smrti.

boja, 164'