ULOGE:
Richard Basehart (Martino),
José Isbert (Don José),
Paolo Stoppa (Don Salvador),
Juan Calvo (Don Antonio Guajardo Fontana),
Alberto Romea (Don Ramón)

SCENARIJ:
Luis García Berlanga,
José Luis Colina

FOTOGRAFIJA:
Francisco Sempere

GLAZBA:
Franco Ferrara

MONTAŽA:
Pepita Orduna

Sadržaj:

Zahvaljujući ljekovitoj vodi, staro lječilište u zabitom španjolskom planinskom gradiću Fonticelli nekad je bilo prilično popularno. No s vremenom se broj gostiju smanjivao i lječilište je potonulo u zaborav, što će njegova starog vlasnika Don Ramóna tijekom druge polovine 50-ih godina prošlog stoljeća naposljetku prisiliti na drastičnu promjenu poslovanja. Nezadovoljan time što mu dolazi sve siromašnija i nimalo aristokratska klijentela, Don Ramón u dogovoru s mještanima predvođenima gradonačelnikom, profesorom, vlasnikom brijačnice i vlasnikom mjesnog hotela Don Joséom smisli radikalan plan. Da bi gradić pretvorili u turističku atrakciju, oni odluče proširiti lažnu vijest o tome da se u toplicama svakog četvrtka ukazuje lokalni svetac, sv. Dimas. Onaj koji svecu najviše nalikuje je budalasti Mauro, svojevrsna mjesna luda koja se svakog četvrtka počne ukazivati praćena loše izvedenim vatrometom i svjetlosnim efektima. Iako u početku nitko ne vjeruje u svečevo ukazanje i njegove riječi, lokalni vjernici a osobito pobožne žene ubrzo se počnu pitati krije li se iza svega možda i nešto više.

Satirična komedija s elementima fantastike, za režiju koje je Luis Garcíja Berlanga 1958. godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Valladolidu ovjenčan Počasnim priznanjem, dok je dvije godine kasnije osvojio nagradu nacionalne Udruge filmskih scenarista za najbolju izvornu priču, ostvarenje je u kojem je autor nastojao kroz humorni i satirički prosede prikazati katoličanstvo u onodobnoj Španjolskoj pod Francovom diktaturom. Očekivano, film je smjesta postao metom cenzora, velikim dijelom i zbog toga što je njegov producent Ángel Martínez svoju producentsku tvrtku prodao onoj povezanoj s Opusom Dei, čijim su predstavnicima ozbiljno zasmetali neki idejni i izvedbeni segmenti filma, te su zatražili brojne izmjene, među ostalim i drugačiji završetak. Prema nekim izvorima, više scena je izbrisano, naknadno je snimljen dodatni materijal pod redateljskom palicom Jorgea Graua (mjuzikl Tuset Street, doks Ocharchoaga), nasinkronizacijom su izmijenjeni i određeni dijalozi, te je cjelina premontirana, u tolikoj mjeri da se nekoliko godina kasnije doznalo da postoje dvije različite i kompletirane verzije filma. Prema nekim izvorima, ni sam Berlanga tijekom rada na filmu nije imao osobitu slobodu, jer je sve nadgledao otac Garau, dominikanac kojeg je redatelj opisao kao „šarmantnog i suosjećajnog čovjeka kojeg su mu ipak nametnuli cenzori”. Zbog svega navedenog ne čudi što je film pri premijernom prikazivanju doživio komercijalni neuspjeh, iako je riječ o inteligentno koncipiranom, zabavnom, dosta duhovitom i dovoljno sugestivno režiranom djelu u kojem ni cenzura nije uspjela sasvim otupiti satiričke žalce na račun crkvene produkcije čudesa u komercijalne svrhe.

c/b, 84'