Sve što nebo dopušta

All That Heaven Allows, igrani, romantična drama, SAD, 1955

REŽIJA: Douglas Sirk

Sve što nebo dopušta

ULOGE:
Jane Wyman (Cary Scott),
Rock Hudson (Ron Kirby),
Agnes Moorehead (Sara Warren),
Conrad Nagel (Harvey)

SCENARIJ:
Peg Fenwick

FOTOGRAFIJA:
Russell Metty

GLAZBA:
Frank Skinner

MONTAŽA:
Frank Gross

Sadržaj:

Sredovječna Cary Scott bogata je i još uvijek privlačna udovica iz Nove Engleske, majka dvoje odrasle djece koja pohađaju fakultete. Carey se bezuspješno udvara postariji gospodin Harvey, imućan čovjek koji se njoj ne sviđa, no njezin sin Ned i kći Kay više drže do društvenog ugleda udvarača nego do majčinih osjećaja, te ne bi imali ništa protiv njezine ponovne udaje. No sve će se promijeniti kad se Cary svidi naočiti i od nje dosta mlađi Ron Kirby, medicinski brat i vrtlar kojeg ona upozna kad ga unajmi da joj uredi vrt. Njih dvoje već na prvi pogled osjete izuzetnu međusobnu privlačnost, pri čemu Cary zaintrigiraju Ronov vedar pogled na život i romantični duh, dok njega ne smeta što je ona 15 godina starija od njega. Kad joj Ron ubrzo predloži da se vjenčaju, Cary će se pobojati ne samo reakcija društva na brak mlađeg muškarca i starije žene, nego i načina na koje bi mogli reagirati Ned i Kay. Posve opravdano, jer dok će Caryne prijatelje s kojima se druži u lokalnom klubu zgroziti mogućnost njezine udaje za mlađeg i siromašnog muškarca, njihovu braku će se usprotiviti i njezin sin i kći. Dok je Ron neovisan muškarac spreman ignorirati društvene konvencije i predrasude, Cary nije sigurna može li zanemariti snobovske komentare svojih prijatelja i djece.

Romantična melodrama redatelja Douglasa Sirka jedna je od najutjecajnijih i najuspjelijih melodrama u povijesti holivudskog i svjetskog filma. Ostvarenje koje je Sirk realizirao uz dosta kreativne slobode, koju mu je donio uspjeh njegova prethodnog filma Veličanstvena opsesija, u kojem su par romantičnih protagonista također tumačili Rock Hudson i Jane Wyman, isprva nije naišlo na osobito odobravanje dominantno američke kritike. Razlozi tome dijelom su ležali i u intrigantnom prikazu malograđanštine u američkom društvu sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, društvu obilježenom a u određenoj mjeri i definiranom klasnim odnosima, podjelama i predrasudama koje su intenzivno utjecale na ljudske sudbine. Ipak, film kojem su 2002. godine svojim ostvarenjima posvete odala dvojica važnih autora, Todd Haynes u remek-djelu Daleko od raja i François Ozon u satiričnom mjuzikl-krimiću 8 žena, s vremenom je stekao izniman ugled, osobito među mlađim kritičarima i filmašima. Oni su, pak, film hvalili zbog implicitne ali jasne osude malograđanštine i konformizma u idealiziranom američkom predgrađu i među pripadnicima srednje klase onog vremena. Štoviše, Sirkov maestralno režiran i impresivno estetiziran film pomno gradirane emotivnosti u tolikoj je mjeri utjecao na redateljeva velikog poklonika Rainera Wernera Fassbindera, da je on 1974. u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj snimio svojevrsni prepravak pod naslovom Svi drugi se zovu Ali. I ovo Sirkovo ostvarenje odlikuju dojmljiva vizualnost, bogatstvo stila, iznimno promišljeno poigravanje emocijama gledatelja, istančan osjećaj za profiliranje ženskih karaktera, izuzetna vještina u križanju tzv. „niske” i visoke umjetnosti te fascinantan dar za slikovno pripovijedanje.

boja, 89'

Trailer