ULOGE:
Pavle Čemerikić (Faruk),
Sumeja Dardagan (Mona),
Jasmin Geljo (Mirsad),
Kerim Čutuna (Almir),
Alban Ukaj (Alen),
Irena Mulamuhić (baka)

SCENARIJ:
Igor Drljača

FOTOGRAFIJA:
Erol Zubčević

GLAZBA:
Casey Manierka-Quaile

MONTAŽA:
Ajla Odobašić

Sadržaj:

Ulaz na ovu projekciju je moguć samo uz pozivnicu Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba u suradnji s kojim je program realiziran.

Više informacija na: vbnmgz.hr/dani-bosanskohercegovacke-kulture-2021

Mladi Faruk je Sarajlija tinejdžerske dobi, momak nevesele sadašnjosti i još turobnije životne perspektive. Živi s umirućom bakom u njezinu stanu, u školu praktički ne ide, ujaku Mirsadu povremeno pomaže u poslu prikupljanja i odvoza starog željeza, ako mu se svidi neka djevojka zahvaljujući naočitosti i šarmu lako je osvoji, a najviše vremena provodi s ekipom iz kvarta koja je povezana s lokalnim gangsterom Čedom. On je makro koji klijentima šalje djevojke poput Minele, koje Faruk i njegov prijatelj Almir povremeno razvoze automobilom. Farukova majka je bila ugledna pijanistica i članica Sarajevske filharmonije koja je preminula kad je on bio vrlo mlad, mladić oca nikad nije upoznao, pa se čini da je u Sarajevu, gradu u kojem je za ostvariti bilo što potrebno imati vezu, neizbježno osuđen na propast. No onda jednog dana u shopping-centru upozna privlačnu Monu, mirnu i staloženu djevojku iz bogate obitelji u koju će se ubrzo zaljubiti. Monin otac je političar koji je njoj isplanirao budućnost, a to uključuje i odlazak na studij u Kanadu. Ali to nije ono za čim Mona čezne, jer nju privlači Faruk i osjećaj slobode koji s njim ima.

Treće dugometražno igrano ostvarenje scenarista i redatelja Igora Drljače ove je godine na Berlinaleu prikazano u programu Generacija 14plus te na Festivalu novog filma u Montréalu nagrađeno Posebnim priznanjem žirija. Riječ je o promišljeno koncipiranoj i inteligentno napisanoj drami u kojoj autor, postavljajući se u ulogu onoga koji promatra i bilježi zbivanja bez da ih komentira ili tumači, kroz prikaz života dvoje mladih likova oslikava aktualnu situaciju u Sarajevu, gradu u kojem za mlade poput protagonista i njegove partnerice nema budućnosti. Pohvalno se kloneći dociranja, redatelj Igor Drljača, među ostalim autor hvaljenog dokumentarca Kameni govornici u kojem se pozabavio postratnim konstruiranjem novih identiteta u različitim sredinama u BiH, stvorio je djelo estetiziranog vizualnog prosedea, ritmične naracije, vrlo uvjerljivih glumačkih nastupa te nenametljivog ali iskrenog autorskog angažmana. Taj se angažman ogleda u detaljima i generalno neveseloj slici grada smještenog pod utvrdom Bijela Tabija, pa premda je riječ o filmu u kojem su intrigantni segmenti zanimljiviji od pomalo neujednačene cjeline, valja izdvojiti dojmljivu fotografiju Erola Zubčevića (Muškarci ne plaču, Mare), dobitnika Zlatne arene za rad na drami Obrana i zaštita Bobe Jelčića, kao i vješta montažna rješenja Ajle Odobašić, koja je s Drljačom surađivala i na zapaženoj biografskoj drami Čekaonica iz 2015. godine.

boja, 92'