Walerian Borowczyk

Nadrealna filmska ostvarenja s elementima animacije i soft porn estetike pogledajte u KIC-u

Tuškanac u gostima tijekom listopada donosi retrospektivu Waleriana Borowczyka, poljsko-francuskog vizionara i filmskog radikala čiji radovi istražuju erotske fantazije, odnose tijela i moći te provociraju društvene tabue. Prepoznatljiv po eksplicitnim erotskim scenama u kombinaciji s grotesknim i nadrealnim prikazima, Borowczykov opus otvorio je put slobodnijem prikazu imaginacije i seksualnosti te je ostavio snažan trag u umjetničkoj animaciji i modernom filmu.

Ciklus obuhvaća 14 filmova koji će se prikazivati u Kulturno informativnom centru (KIC), a 12. listopada u 21 sat otvorit će ga osam kratkometražnih naslova koji kombiniraju animaciju i igrane prizore.

U Koncertu (1962) pratimo stalni sukob i ljubav obiteljskog para Kabal. Renesansa (1963) rekonstruira uništene predmete koji tvore mikrokozmos šire drame. Igre anđela (1964) prikazuju užas logora smrti kroz nadrealne slike. Joakimov rječnik (1966) definira apsurd svijeta kroz niz humorističnih interpretacija riječi. Rosalie (1966) donosi priču o služavki koja ubija i zakopava svoje dijete. Diptih (1967) suprotstavlja melankolične prizore starog farmera i psa te živopisne scene svakodnevnog života. Gavota (1967) prikazuje sadomazohistički glazbeni skeč s patuljcima, a Fonograf (1969) sugerira nostalgiju za predratnim vremenima.

Nastao temeljem kratkog eksperimentalnog filma Koncert, Kazalište gospodina i gospođe Kabal (1967) dugometražni je crtić za odrasle o ekscentričnom bračnom paru koji je toliko impresionirao Johna Forda da je pohvalio Borowczyka za sposobnost spajanja komercijalnog filma i vlastitog umjetničkog identiteta.

Goto, otok ljubavi (1969), inspiriran Jarryjevim Kraljem Ubujem, redateljev je dugometražni igrani debi o autoritarnom vladaru, njegovoj nevjernoj supruzi i ambicioznom slugi koji želi preuzeti vlast. Blanche (1971), djelomično inspiriran Byronovom poemom Mazeppa, prati ostarjelog plemića te njegovu mladu i nevinu suprugu oko koje se razvijaju ljubavni trokuti. Naslovnu ulogu tumači Borowczykova supruga Ligia Branice, dok legendarni francuski glumac Michel Simon igra starog feudalca.

Omnibus u području soft porna Nemoralne priče (1973) donosi četiri radnje: Plima prati studenta i njegovu maloljetnu sestričnu na izoliranoj plaži, Thérése filozofkinja seosku djevojku u erotskim maštarijama koja je pritom duhovno vezana za Krista, Erzsebet Bathory groficu koja ubija djevojke kako bi se pomladila njihovom krvlju, a Lucrezia Borgia prikazuje kćer pape Aleksandra VI. u incestuoznoj orgiji s članovima obitelji. Posebno je dojmljiva treća priča u kojoj se Paloma Picasso, kćer Pabla Picassa, kupa u svinjskoj krvi.

Labavo oslonjen na bajku Ljepotica i zvijer, Zvijer (1975), o djevojci koja se mora udati kako bi naslijedila očev imetak ne sluteći da je njezin zaručnik deformiran, istražuje seksualnu privlačnost prema čudovištima. Zbog eksplicitnih seksualnih prizora, film je optužen za bestijalnost, dok se danas smatra klasikom monster porna.

Ciklus će zaključiti horor Doktor Jekyll i žene (1981), koji prati događaje u Londonu 19. stoljeća, kada seksualni manijak pretvori proslavu zaruka doktora Jeckylla i Fanny Osbourne u noćnu moru ispunjenu razvratom i ubojstvima.

-----------

Raspored projekcija Tuškanca u gostima dostupan je OVDJE. Ulaznice je moguće kupiti na blagajni kina domaćina sat vremena prije početka projekcije, kao i online putem platforme ulaznice.hr.