Sovjetska redateljica i scenaristica ukrajinskog podrijetla. Studirala režiju na moskovskoj visokoj filmskoj školi VGIK u klasi Aleksandra Petroviča Dovženka, režirala kratkometražne filmove Slijepi kuhar (Slepoy kukhar, 1956) i Živuća voda (Zhivaya voda, 1957), potom surađivala s Dovženkovom udovicom Julijom Ipolitovnom Solncevom na njegovom nedovršenom filmu Poema o moru (1958), a diplomirala cjelovečernjim filmom Vrućina (Znoj, 1963), po pripovijetci kirgiskog književnika Čingiza Ajtmatova, realiziranim na ekstremnim vrućinama u Kirgistanu zbog kojih se razboljela pa je na set dolazila na nosilima. Prikazom generacijskog sukoba na državnoj farmi između mladog Kemala i starijeg Abakira, film je privukao pažnju osebujnim naturalističkim ugođajem i ekspresivnom crno-bijelom fotografijom pustih pejzaža, intrigantnim kadriranjem, neobičnim rakursima, upotrebom kamere iz ruke te zvučnom kulisom Tolomuša Okejeva (koji će kasnije i sam postati znameniti redatelj) pa je, između ostalog, nagrađen i na festivalu u Karlovym Varyma. Idućim ostvarenjem, filmom Krila (Krilja, 1966), zbog prikaza krize nekadašnje ratne letačice, sada direktorice škole, četrdesetdvogodišnje nacionalne heroine Nadežde Petrovne, koja zbog nostalgije prema ratnoj prošlosti i krutog pogleda na svijet, neusklađenog s poslijeratnim vremenima, ne uspijeva pomiriti slavnu prošlost i svakodnevnu sadašnjicu, odnosno uspostaviti kontakt sa sredinom, svojim učenicima i kćerkom Tanjom, izazvala je kontroverze u SSSR-u zbog navodnog prikazivanja izgubljenosti ratnih heroja i generacijskog konflikta. Međutim, tom se karakternom studijom zbog distancirane analize psiholoških frustracija protagonistice, vizualnog stila, sporog ritma i upotrebe retrospekcija nadovezala na niz izvrsnih ratnih filmova u razdoblju 'otapanja' i afirmirala kao jedna od najznačajnijih modernističkih redateljica sovjetskog filma 1960ih. Taj je status potvrdila srednjometražnim filmom Domovina elektriciteta (Rodina električestva, 1967), prema priči ruskog pisca Andreja Platonova i dijelom omnibusa Početak nepoznatog doba, o mladom inženjeru koji dovodi struju u siromašno selo tijekom ruskog građanskog rata, koji je zabranjen za prikazivanje u brežnjevljevoj eri zbog navodnog negativnog prikaza boljševika. Sljedećim filmom, Ti i ja (Ty i ja, 1971), njezinim jedinim u boji, eliptičnom strukturom i prikazom urbanog otuđenja bez pravog dramskog središta, s likom neurokirurga Pjotra koji za boravka u Švedskoj proživljava krizu pa po povratku u Moskvu napušta posao, suprugu Katju i prijatelja Sašu te odlazi u Sibir gdje upoznaje mladu djevojku, očitovala je utjecaj blizak estetici Michelangela Antonionija. Nakon rođenja sina, unatoč smrtnoj opasnosti zbog ozbiljne povrede kralježnice, ugled je trajno potvrdila remek-djelom Uspon (Voshoždenie, 1977), prema priči „Sotnikov“ bjeloruskog pisca Vasila Bikova, snimljenog na ekstremno niskim temperaturama i nagrađenog Zlatnim medvjedom u Berlinu. Alegorijom o dvojici ruskih partizana zarobljenih u zimu 1942., u kojem je likom Sotnikova prilično otvoreno aludirala na figuru Krista, Rybaka na Judu, a kolaboracionista Portnova na Poncija Pilata, unatoč simbolizmu i fabuli koja se uklapa u socrealistički kanon partizanskih filmova (s junakom koji je spreman umrijeti za ideale), izbjegla je klišeje i žanrovske stereotipe konvencionalnih sovjetskih ratnih filmova, a film se zbog precizne naracije, sugestivnog ugođaja, impresivne crno-bijele fotografije ruskih snježnih pejzaža Vladimira Čuhnova te izvrsne glazbe sovjetskog skladatelja Alfreda Šnitkea, drži jednim od najboljih sovjetskih ratnih filmova. Tijekom priprema za snimanje filma Oproštaj s Matjorom, prema noveli Valentina Grigorjeviča Rasputina, o seljacima koji ne žele napustiti rodno mjesto koje će uskoro biti poplavljeno akumulacijskim jezerom, Šepitko je s još četvoricom članova ekipe smrtno stradala u prometnoj nesreći 1979. u 41. godini života, pa je projekt pod nazivom Oproštaj (Proščanie, 1983) dovršio njezin suprug Elem Klimov, koji joj je posvetio i kratkometražni dokumentarni film Larisa (1980). (MR)