Nino Manfredi

22.03.1921, Castro dei Volsci, Italija - 04.06.2004, Rim, Italija

 

Director
Kazališni i filmski glumac, filmski scenarist i redatelj, punim imenom Saturnino Manfredi, jedan je od najpoznatijih talijanskih glumaca i komičara svoje generacije. Na želju obitelji upisao je pravo, no shvatio je da ga više zanima gluma. Da bi izbjegao novačenje za vojsku, u rujnu 1943. godine s bratom je pobjegao u planine. U Rim se vratio 1944. godine, nastavio školovanje te upisao i Akademiju dramskih umjetnosti. Studij prava završio je iduće godine, no nikad se nije bavio tom profesijom. Diplomirao je na Akademiji 1947. godine, nakon čega se pridružio kazalištu Piccolo u Rimu. Bio je član glumačke družine u kojoj su bili i Vittorio Gassman i Tino Buazzelli. Glumio je i u Milanu, surađujuæi s redateljem Giorgiom Strehlerom u njegovim adaptacijama Shakespearea. Tijekom 1952. i 1953. godine radio je s poznatim dramaturgom Eduardom De Filippom, nastupajući u Teatru Eliseo u Rimu. U to vrijeme glumio je u dramskim ulogama, tek kasnije otkrivši talent za poznati žanr commedia all'italiana. Uz rad u kazalištu, nastupao je i u radijskim programima te radio sinkronizaciju stranih filmova na talijanski jezik. Glumački debut na velikom platnu ostvario je 1949. godine manjim ulogama u filmovima Torna a Napoli i Monastero di Santa Chiara. Otad nastupa u po dva filma godišnje, no veću ulogu ostvaruje tek u Zaljubljenima (Gli innamorati, 1955.) Maura Bologninija i Lo scapolo (1955.) Antonija Pietrangelija. Iz tog razdoblja ističu se i uloge u komedijama Totò, Peppino e la... malafemmina (1956.), Camilla Mastrocinquea, Caporale di giornata (1958.) Carla Ludovica Bragaglie, Carmela è una bambola (1958.) Giannija Puccinija, S tigra na konja (A cavallo dela tigre, 1959.) Luigija Comencinija i Odvažan potez obično nepoznatih (Audace colpo dei soliti ignoti, 1959.) Nannija Loya. Prvu glavnu ulogu ostvario je u komediji L'impiegato (1960.) redatelja Giannija Puccinija, u kojoj je bio i koscenarist. Tijekom šezdesetih prošloga stoljeća glumio je u filmovima Gli anni ruggenti (1962.) Luigija Zampe, Krvnik (El verdugo, 1963.) Luisa Garcíje Berlange, Dobro sam je poznavao (Io la conoscevo bene, 1965.) Antonija Pietrangelija, Made in Italy (1965.) Nannija Loya, Operacija San Gennaro (Operazione San Gennaro, 1966.) Dine Risija, Glava obitelji (Il padre di famiglia, 1967.) Nannija Loya i Riusciranno i nostri eroi a ritrovare l'amico misteriosamente scomparso in Africa? (1968.) Ettorea Scole. Tumačio je jedan od prvih gay likova u talijanskoj kinematografiji, u filmu Vedo nudo (1969.) Dina Risija. Omiljen kod publike i kritike, tijekom sedamdesetih ostvaruje najveće glumačke uspjehe u televizijskoj ekranizaciji slavne priče Pinokijeve pustolovine (Le avventure di Pinocchio, 1972.) Luigija Comencinija te kino filmovima Kruh i čokolada (Pane e cioccolata, 1974.) Franca Brusatija (1973.), Toliko smo se voljeli (C'eravamo tanto amati, 1974.) i Ružni, prljavi, zli (Brutti, sporchi e cattivi, 1976.) redatelja Ettorea Scole te U ime pape kralja (In nome del papa re, 1977.) Luigija Magnija. Okušao se i u redateljskoj stolici snimivši dio omnibusa nekolicine talijanskih redatelja L'amore difficile (1962.). U filmu je ujedno nastupio kao glumac i koscenarist. Za prvi samostalno režirani dugometražni film, komediju Po milosti božjoj (Per grazia ricevuta, 1971.) primio je nagradu u Cannesu za najbolje prvo djelo. Za isti film je dobio i nagradu David za najboljeg novog redatelja te talijanski Zlatni globus za najbolji prvi dugometražni igrani film. U filmu je također odglumio glavnu ulogu te bio koscenarist. Idući i ujedno posljednji film koji je režirao je komedija Nudo di donna (1981.). Kao glumac, veoma upečatljivu glavnu ulogu ostvario je u filmu Café Express (1980.) Nannija Loya. Među filmovima u kojima je glumio tijekom osamdesetih ističu se još Grandi magazzini (1986.) Franca Castellana i Giuseppea Moccie, Helsinki Napoli All Night Long (1987.) Mike Kaurismäkija i I picari (1987.) Marija Monicellija. Nastavlja snimati i u devedesetima, no većinom je riječ o ulogama u manje zapaženim filmovima. Ostvaruje uloge i u prvim radovima svog sina, redatelja i scenarista Luce Manfredija, uključujući mini televizijsku seriju Un commissario a Roma (1993.) i nekoliko kino filmova. Nastavlja se aktivno baviti glumom i nakon 2000. godine, no većinom u televizijskim filmovima i serijama. Posljednji dugometražni film u kojem je glumio je La luz prodigiosa (2003.) redatelja Miguela Hermosa. Odglumio je Federica Garcíju Lorcu, pjesnika u starosti koju nije doživio jer je ubijen. Film je prikazan na Mostri u Veneciji gdje mu je odano priznanje nagradom Bianchi za životno djelo. Nažalost, nije je mogao osobno primiti jer je bio hospitaliziran nakon pretrpljena moždanog udara od čijih je posljedica i preminuo u lipnju 2004. godine. Bio je cijenjen kao jedan od posljednjih velikih talijanskih klasičnih komičara zajedno s Marcellom Mastroiannijem, Ugom Tognazzijem, Vittoriom Gassmanom i Albertom Sordijem.

Filmografija

Glumačka filmografija:
L'apetta Giulia e la signora Vita (2003) (glas)
Un posto tranquillo (2003) (TV)
La luz prodigiosa (2003)
La notte di Pasquino (2003) (TV)
Chiaroscuro (2003) (TV)
Un difetto di famiglia (2002) (TV)
Apri gli occhi e... sogna (2002)
Le ragioni del cuore (2002) (mini tv serija)
Una milanese a Roma (2001)
Una storia qualunque (2000) (TV)
Linda e il brigadiere (1997-2000) (tv serija, 16 nastavaka)
La carbonara (2000)
Grazie di tutto (1999)
Meglio tardi che mai (1999) (TV)
Dio ci ha creato gratis (1998) (tv serija, 2 nastavka)
De vliegende Hollander (1995)
Colpo di luna (1995)
Un commissario a Roma (1993) (tv serija, 10 nastavaka)
Julianus barát (1991) (tv serija, 3 nastavka)
Mima (1991)
In nome del popolo sovrano (1990)
Alberto Express (1990)
I picari (1987)
Secondo Ponzio Pilato (1987)
Helsinki Napoli All Night Long (1987)
Grandi magazzini (1986)
Il tenente dei carabinieri (1986)
Questo e quello (1983)
Spaghetti House (1982)
Testa o croce (1982)
Nudo di donna (1981)
Café Express (1980)
Gros câlin (1979)
Il giocattolo (1979)
La mazzetta (1978)
U ime pape kralja (In nome del papa re, 1977)
Quelle strane occasioni (1976)
Basta che non si sappia in giro!.. (1976)
Signore e signori, buonanotte (1976)
Ružni, prljavi, zli (Brutti, sporchi e cattivi, 1976)
Attenti al buffone (1975)
Toliko smo se voljeli (C'eravamo tanto amati, 1974)
Kruh i čokolada (Pane e cioccolata, 1974)
Pinokijeve pustolovine (Le avventure di Pinocchio, 1972) (mini tv serija/film)
Lo chiameremo Andrea (1972)
Girolimoni, il mostro di Roma (1972)
La betìa ovvero in amore per ogni gaudenza ci vuole sofferenza (1971)
Trastevere (1971)
Roma bene (1971)
Po milosti božjoj (Per grazia ricevuta, 1971)
Contestazione generale (1970)
Rosolino Paternò, soldato... (1970)
Nell'anno del Signore (1969)
Vedo nudo (1969)
Riusciranno i nostri eroi a ritrovare l'amico misteriosamente scomparso in Africa? (1968)
Straziami, ma di baci saziami (1968)
Italian Secret Service (1968)
Glava obitelji (Il padre di famiglia, 1967)
Una rosa per tutti (1967)
Operacija San Gennaro (Operazione San Gennaro, 1966)
Io, io, io... e gli altri (1966)
Adulterio all'italiana (1966)
Made in Italy (1965)
Dobro sam je poznavao (Io la conoscevo bene, 1965)
Thrilling (1965)
I complessi (1965)
Il gaucho (1965)
Questa volta parliamo di uomini (1965)
Le bambole (1965)
Alta infedeltà (1964)
Controsesso (1964)
Krvnik (El verdugo, 1963)
La parmigiana (1963)
I cuori infranti (1963)
L'amore difficile (1962)
I motorizzati (1962)
Gli anni ruggenti (1962)
S tigra na konja (A cavallo della tigre, 1961)
Il giudizio universale (1961)
Il carabiniere a cavallo (1961)
Crimen (1960)
Le pillole di Ercole (1960)
Totò, Fabrizi e i giovani d'oggi (1960) (nepotpisan)
L'impiegato (1960)
Odvažan potez obično nepoznatih (Audace colpo dei soliti ignoti, 1959)
Adorabili e bugiarde (1959)
I ragazzi dei Parioli (1959)
Il bacio del sole (Don Vesuvio) (1958)
Venezia, la luna e tu (1958)
Pezzo, capopezzo e capitano (1958)
Graditi ospiti (1958) (TV)
Guardia, ladro e cameriera (1958)
Carmela è una bambola (1958)
Caporale di giornata (1958)
Femmine tre volte (1957)
Susanna tutta panna (1957)
Camping (1957)
Tempo di villeggiatura (1956)
Totò, Peppino e la... malafemmina (1956)
Guardia, guardia scelta, brigadiere e maresciallo (1956)
L'alfiere (1956) (tv serija, 2 nastavka)
Lo scapolo (1955)
Prigionieri del male (1955)
Non scherzare con le donne (1955)
Zaljubljeni (Gli innamorati, 1955)
Canzoni, canzoni, canzoni (1954)
Ridere! Ridere! Ridere! (1954)
La prigioniera della torre di fuoco (1953)
Ho scelto l'amore (1953)
La domenica della buona gente (1953)
Viva il cinema! (1952)
Anema e core (1951)
Monastero di Santa Chiara (1949)
Torna a Napoli (1949)


Filmovi redatelja

Po milosti božjoj

(Per grazia ricevuta, 1970.)

Režija: Nino Manfredi
FOTOGRAFIJA: Armando Nannuzzi
Sadržaj:

Prvi film u kojem se Nino Manfredi, pored glavne uloge, okušao i u redateljskoj stolici. Glavni lik je Benedetto Parisi, odrastao muškarac koji je kao dijete rano ostao bez roditelja. U djetinjstvu je živio s tetkom koja prema njemu nije pokazivala nimalo ljubavi. Za muškarca kojeg je slučajno tijekom jedne noći zatekao u njezinoj kući, slagala mu je da je riječ o lokalnom svecu. Kada kao dječak Benedetto preživi teški pad, svi pak povjeruju da je posrijedi čudo.

boja, digitalno, 122 min
Vidi cijeli program