Srpski redatelj, scenarist i direktor fotografije. Završio je studij režije 1966. godine u klasi Aleksandra Saše Petrovića kao prvi diplomirani filmski režiser na tada tek formiranoj Akademiji za film, pozorište, radio i televiziju u Beogradu. Filmom se počeo baviti još početkom pedesetih kao snimatelj na nekoliko kratkometražnih dokumentarnih filmova, surađujući i s Obradom Glušćevićem i Rudolfom Sremecom. Tijekom studija režira kratkometražne i dokumentarne filmove, a diplomirao je kratkim filmom Adam i Eva 66 (1966.). Radio je kao asistent redatelja Puriši Đorđeviću od 1961. do 1969. godine. Dugometražni igranofilmski debut ostvario je režijom drame Bube u glavi (1970.). Film je odmah postigao uspjeh, osvojivši Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji 1970. godine. U filmu Bez (1972.), surađivao je s Draganom Nikolićem koji glumački „nosi“ čitav film ne progovorivši pritom nijednu riječ. Dalje eksperimentira u drami Testament (1975.), također snimljenoj bez naracije i klasično zamišljene radnje. Glavnu ulogu u filmu dao je Danilu 'Bati' Stojkoviću. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih, i dalje radeći na dokumentarnim filmovima, režira najzapaženija djela Kvar (1978.), Dečko koji obećava (1981.), Živeti kao sav normalan svet (1982.), Una (1984.). Romantična drama Una ekranizacija je romana Mome Kapora, nakon koje je uslijedila drama Čavka (1988.). Tijekom devedesetih snima televizijski film Devojka s lampom (1992.), adaptaciju romana Mirka Kovača Uvod u drugi život (1992.) i zapaženu dramu Ni na nebu ni na zemlji (1994.). U periodu od 1995. do 1997. godine režira dvije televizijske serije (Otvorena vrata, 1995. i Gore dole, 1996.-1997.). Osobnijim temama vraća se u film s filmskom trilogijom Buđenje iz mrtvih (2005.), Odbačen (2007.) i, šesnaesti film njegove bogate filmske karijere, Kako su me ukrali Nemci (2011.). Potonji film je autobiografsko djelo koje je postiglo uspjeh kako kod publike, tako i kod kritike učinivši ga tako i svojevrsnom krunom dosadašnje karijere. Profesor je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, predaje filmski scenarij i filmsku i TV režiju.




Miša Radivojević: Pravio sam vrlo opasne filmove i zbog toga sam htio biti u sjeni - Jutarnji.hr