Japanski redatelj i scenarist, već kao student asistirao je uz redatelje Sogo Ishiija i Kazuyuki Izutsua. Redateljski
debut mu je film
Odlučujući udarac (Dotsuitarunen, 1989.) koji mu je donio nagradu za najboljeg mladog redatelja na filmskom festivalu u Yokohami. Uslijedili su
Ôte (Checkmate, 1991.), akcijski
Tokarefu (1994.) koji mu ponovo donosi nagradu za režiju na festivalu u Yokohami, komedija
Biriken (1996.),
Ranjeni anđeli (Kizu darake no tenshi / An Angel with Many Scars, 1997.),
Orokamono: Kizu darake no tenshi (The Goofball, 1998.),
Kao (Face, 2000.) koji mu donosi nagradu Japanske akademije za najboljeg redatelja, ali i nagrade za režiju i scenarij u Yokohami. Slijede drama
Shin jingi naki tatakai (Another Battle, 2000.),
KT (2002.) baziran na stvarnoj priči; komedija
Moja kuća (Bokunchi / My House, 2003.), drama
Kono yo no sotoe - Club Shinchugun (Out of This World, 2004.), ratna drama
Bôkoku no îgisu (2005.), obiteljska drama
Buđenje (Tamamoe!, 2007.),
Chameleon (2008.) i
Yami no kodomotachi (2008.). Godine 2010. snima
Zatôichi: The Last o slijepom samuraju, poznatom liku japanskog pisca Kana Shimosawe. Film nije postigao značajniji uspjeh, a Sakamoto potom snima
Yukizuri no machi (Strangers in the City, 2010.) i
Ooshikamura soudouki (Someday, 2011.).