Pripadnik je zlatnog doba (1914-24) švedske kinematografije, zajedno sa Victorom Sjöströmom, ima izražen smisao za komediju; njegov film Ingeborg Holm kritičari su proglasili prvim svjetskim realističkim filmom. Stiller je često ekranizirao djela Selme Lagerlöf. Kako su njegovi korijeni bili kazališni, naturalizam je bila njegova prirodna sklonost. Talijanski kritičar Mario Vardone zastupa tezu da bi naslov oca moderne filmske montaže trebao nositi Stiller, ne Eisenstein. Utječe na mnogobrojne redatelje, posebice Ernsta Lubitscha. 1924. odlazi u Hollywood s Gretom Garbo, koja je u njegovim filmovima počela dostizati svoj status zvijezde. Uskoro počinju Stillerovi zdravstveni problemi, tako da režiju prepušta drugima. Umire u Švedskoj uz prijatelja Victora Sjöströma.


Filmografija tužnog Pigmaliona
Mauritz Stiller, usvojeno siroče, stigao je u Švedsku (kao odbjegli ročnik) iz Finske koja je tada bila dio ruskoga carstva. S malim iskustvima kazališnog glumca i redatelja 1912. Iako dobiva zaposlenje u ekspandirajućoj švedskoj kinematografiji. Daje prve glumačke prigode Victoru Sjőstrőmu, režira kostimirane filmove i komorne komedije naravi koje će utjecati na Bergmanove komedije iz pedesetih, ugled stječe ponajviše zahvaljujući adaptacijama djela švedske nobelovke Selme Lagorlof (npr. Blago gospodina Arnea /1919/, te Saga o Gősti Berlingu /1924/, a najveći međunarodni uspjeh postiže filmom Erotikon (1920), komornim djelom sa za ono vrijeme veoma izraženim erotizmom a koje će utjecati na američke komedije Ernsta Lubitscha. Dok je Sjőstrőm frapirao snažnim strastima junaka i naročito mistikom Sjevera, Stiller je pribavio drugu etiketu kojom će švedska zainteresirati svijet sve do šezdesetih godina - jasnije izraženom senzualnošću. Kao i mnogim Europljanima i Stilleru se počinje tada smiješiti Hollywood u kojega kreće sa zvijezdom koju je otkrio u Gősti Berlingu - Gretom Garbo. A to je već tužna priča po kojoj mnogi publicisti Stillera najviše pamte. Ona se obrađuje kao romansasa Stillerom kao tužnim Pigmalionom, ali i kao priča o nemilosrdnosti Hollywooda kojemu se Stiller nije uspio prilagoditi. Pigmalion u Hollywoodu nije uspio, Greta Garbo postala je velika zvijezda («božanstvena»), a Stiller se, ne dovršivši svoj holivudski film, vraća u Švedsku. Slomljen, bolestan, umire 1928. godine. (Ante Peterlić)