Crnogorski redatelj i scenarist, sveučilišni profesor i član Akademije umjetnosti i znanosti. Tijekom karijere radio je u različitim medijima i područjima. Kao filmski redatelj, snimao je igrane, dokumentarne i kratkometražne filmove, televizijske serije i radio drame. Radio je i kao kazališni redatelj te scenarist, odnosno dramaturg u svim spomenutim medijima. Diplomirao je režiju na beogradskoj Akademiji dramskih umjetnosti gdje je kasnije bio profesor i šef katedre za filmsku režiju. Prve od mnogobrojnih dokumentarnih filmova snimio je sredinom pedesetih prošloga stoljeća. Godine 1960. režirao je prvi dugometražni igrani film
Dan četrnaesti (1960.) u kriminalističkom žanru. Već s tim filmom bio je nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu 1961. godine. Nastavlja snimati kratke filmove, a idući dugometražni, ratne tematike
Provereno nema mina (1965.), režirao je zajedno s Jurijem Lisenkom. Slijedi adaptacija romana Mihaila Lalića
Lelejska gora (1968.), njegov prvi partizanski film. U sedamdesetima počinje koristiti boju na filmu te snima adaptaciju romana Miše Selimovića
Derviš i smrt (1974.). Za nju prima Zlatnu arenu u Puli za najboljeg redatelja 1974. godine, a nagrade primaju i direktor fotografije i sporedni glumac. Film je bio izabran i za jugoslavenskog kandidata za Oscara u kategoriji stranog filma. Dvije godine kasnije režirao je novi partizanski film
Vrhovi Zelengore (1976.). U istom tonu nastavlja s
Dvobojem za južnu prugu (1978.), a povijesnu dramu
Dorotej (1981.) smješta u srednjovjekovnu Srbiju. Ratnu dramu
Vreme leoparda (1985.) djelomično snima u Mozambiku. Dokumentarni film
Uzvišenje (1992.) njegov je zadnji film. Godine 2013. izašla je monografija Zdravko Velimirović: Život i film autora Tomislava Gavrića. Za nju je materijal pripremila njegova supruga, filmska i televizijska producentica Ranka Velimirović.