PROSINAC
TRILOGIJA PARADŽANOVA
Nakon dva mjeseca pauze zbog zatvaranja kina Tuškanca radi rekonstrukcije objekta, Kratki utorak nastavlja svoj program u novim uvjetima, na drugoj lokaciji i u posebnom izdanju.
Posljednja ovogodišnja iteracija Kratkog utorka donosi suradnju s festivalom Filmske mutacije, kao dio koncepta festivala koji ove godine ima za temu Povratak Artaudu, u sali kina Kinoteke.
Ono što program dodatno čini posebnim je gostovanje Daniela Birda, britanskog kustosa i filmskog autora koji će održati uvodnu riječ i predstaviti trilogiju velikog sovjetskog autora Sergeja Paradžanova, u kojoj će zagrebačka publika imati priliku uživati u restauriranom obliku.
Radikalni, vizualno dinamični filmovi armensko-gruzijskog filmaša i umjetnika Sergeja Paradžanova Sjene zaboravljenih predaka i Boja nara odlikuju se kulturnim folklorom i mitovima te su najpoznatiji radovi ovog nenadmašnog filmskog autora iz sovjetske ere, studenta prestižnog moskovskog filmskog instituta VGIK-a. Međunarodno prihvaćen i cijenjen, vremenom postaje kontroverzan u Sovjetskom Savezu, sve češće se suočavajući s cenzurom i zatvaranjem.
Ovaj program okuplja tri izvanredna kratka rada, meditacije o prirodi umjetnosti i umjetnicima koji se mogu pohvaliti svojim jedinstvenim, živopisnim i kolažnim stilom.
Sva tri filma su nedavno restaurirana: Kijevske freske (1966), koje se sastoje od preostalih snimaka zaplijenjenog projekta o poslijeratnom Kijevu; Hakob Hovnatanjan (1967) - posveta umjetnosti armenskog slikara iz 19. stoljeća i Arabeske na Pirosmanijevu temu (1986), oživljavajući razigrani rad gruzijskog slikara autsajdera Nika Pirosmanija.
Restauracije Fixafilma (Varšava) i NCCA (Nacionalnog kinematografskog centra Armenije) proizvedene su u okviru projekta Hamo Bek-Nazarov. Restauraciju je nadzirao Lukasz Ceranka, a producirao naš gost Daniel Bird. Finansijsku potporu osiguralo je kino Klassika Foundation London.
Daniel Bird diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Warwicku (Velika Britanija) i dobitnik je stipendije Vlade Poljske za postdiplomske studije u Varšavi. Dobitnik je nagrade Focal International Award 2014. godine za najbolji restauratorski i prezervatorski projekt Camera Obscura: The Walerian Borowczyk Collection. Jedan je od osnivača Prijatelja Waleriana Borowczyka, neprofitne asocijacije osnovane 2015. u Parizu koja pomaže slikarima, kiparima i filmašima u borbi za prava. Radio je kao asistent čuvenom poljskom redatelju Andrzeju Zulawskog, sve do smrti autora 2016. godine. Ovo su samo neke od impresivnih stavkih iz životopisa gosta narednog Kratkog utorka.
Program prosinačkog Kratkog utorka:
Kijevske freske / Kiyevskiye freski (1966)
Hakob Hovnatanjan / Hakob Hovnatanyan (1967)
Arabeske na Pirosmanijevu temu / Arabeskebi Pirosmanis temaze (1986)
----------
RUJAN
USRED ŽIVOTA: Adaptacija tri priče Ambrosea Biercea iz Američkog građanskog rata
Ovog puta, tematski se vraćamo u 19. stoljeće, u vrijeme Američkog građanskog rata, kroz tri priče američkog književnika i novinara Ambrosea Biercea, koje je u formatu kratkometražnih filmova adaptirao francuski redatelj Robert Enrico.
Ambrose Bierce rođen je 1842. godine u Horse Cave Creeku, Ohio, u obitelji s trinaestero djece. S 15 godina započeo je svoju novinarsku karijeru kao novinar-šegrt u abolicionističkim novinanama.
Upisuje se u Vojni institut Kentaki i 1861. pristupa vojsci Unije Sjedinjenih Američkih Država gdje postaje dio Devetog puka pješaštva države Indiana. U ratu je svjedočio strahotnim prizorima, dok 1864. i sam nije doživio traumatsku ozljedu mozga zbog koje biva otpušten iz vojske.
Iskustvo proživljeno u ratu prenosi kroz alegorijske kratke priče koristeći simbolizam za prikaz kontradikcije uzaludne i potresne povijesti ljudskog stradanja. Danas su one značajan dio svjetske baštine antiratnog pripovijedanja i tumačenja neposrednih posljedica rata na duh i psihu čovjeka te su svrstane u odabranu skupinu uzvišenih humanističkih ratnih djela.
Pored toga što je pisao kratke priče i radio kao novinar, Ambrose Bierce je u svjetskim okvirima poznat i kao vrstan pjesnik. Njegova knjiga Vragov rječnik uvrštena je među Sto najznačajnijih djela američke književnosti, dok se priča Događaj kod Sovine rijeke smatra 'jednom od najpoznatijih antologijskih priča američke beletristike'. Vrijedno je istaći i knjigu Priče o civilima i vojnicima (tiskana i pod alternativnim naslovom Usred života), koja je u izboru Grolier Cluba ovjekovječena kao dio kolekcije Sto najutjecajnijih knjiga objavljenih prije 1900. godine.
Na stogodišnjicu od izbijanja Američkog građanskog rata 1961., francuski sineast i autor Robert Enrico odabire tri kratke priče Ambrosea Bierce iz kojih nastaju tri polusatna filma: Čikamauga – rijeka smrti, Ptica rugalica i spomenuti najpoznatiji među njima Događaj kod Sovine rijeke, koji iste godine biva nagrađen Oskarom i Palm d'Or na Filmskom festivalu u Cannesu.
Nakon nagrada i svjetske slave, Događaj kod Sovine rijeke privlači pozornost Roda Serlinga, čuvenog pisca i autora legendarne serije Zona sumraka, i to na način da učini presedan tako što ga uvrsti kao autohtonu epizodu slavne serije.
Ne propustite priliku da ova tri bezmalo zaboravljena antologijska filma Roberta Enrica pogledate na velikom platnu Kina Tuškanac u utorka, 26. 9. i time date svoj doprinos u oživljavanju astralno-atavističkog susreta ove dvojice autora. Život im možda nije omogućio neposredni kontakt i osobnu suradnju, ali umjetnost jest, i to na način da im je otvorila vremensko-prostorni komunikacijski portal i time zametnula sto godina razlike u epohama njihovih djelovanja i postojanja.
Jer, tko zna, možda im se netko od vas pridruži kao treći element ovog jedinstvenog kružoka – predstavnik naše epohe, 21. stoljeća!
Program rujanskog Kratkog utorka:
Čikamauga / Chicamauga (Robert Enrico, 1962), 30'
Događaj kod Sovine rijeke / La riviere du hibou (Robert Enrico, 1961), 28'
Ptica rugalica / L'osieau maqueur (Robert Enrico, 1962), 39'
----------
LIPANJ
Autorski film književnika
U kontekstu filmske umjetnosti za književnike najčešće vezujemo adaptacije i ekranizacije njihovih djela za veliki ekran, uglavnom romana i kratkih priča. Druga uloga koja je očekivana i logična za pisce na filmu je scenarist ili autor dijaloga.
Veliki pisci, pogotovo u dobu Zlatne ere Hollywooda i film noira, ali svakako i kasnije, bili su otvoreni za ovakvu vrstu poslovnih aranžmana, što zbog umjetničkih pretenzija, što zbog izvora financijskih sredstava. Međutim, postoje i oni pisci koji su se usudili na korak dalje u filmskoj umjetnosti. Film ih je zanimao kao umjetnički postupak i forma. Privlačilo ih je promišljanje filmskim sredstvima kroz jezik filma iz pozicije autora, a ne kao pogodnost za prenošenje teksta u priču sa vizualnim ilustracijama.
Upravo ćemo se takvim smjelim pokušajima baviti u novom Kratkom utorku, kroz filmove Jeana Geneta, Samuela Becketta, Alberta Moravia, Alana Schneidera i Martina McDonagha, u Autorskom filmu književnika.
Posljednji Kratki utorak pred ljetnju pauzu ugostit će i dvojicu vrsnih glazbenika – Luju Parežanina i Lea Beslaća - koji će improvizirati kao muzička pratnja uživo uz filmsku projekciju. Parežanin će održati uvodni govor o filmovima koje ćemo gledati, ali i na temu bavljenja filmom književnika kao autora.
Program lipanjskog Kratkog utorka:
Pjesma ljubavi / Un chant d'amour (Jean Genet, 1950)
Krivica sunca / Colpa del sole (Alberto Moravia, 1951)
Film / A Film (Samuel Beckett & Alan Schneider, 1965)
Šest hitaca / Six Shooter (Martin McDonagh, 2004)
----------
SVIBANJ
Samosvjesni film - svibanj 2023.
U eri umjetne inteligencije i vala onog što nazivamo meta filmom, Samosvjesni film stoji naspram, između, ali i kao amalgam tih dvaju pojmova.
Samosvjesni film svojevrsni je simulakrum koji jasnom namjerom i svjesnošću autora dobija autonomiju, čiji proces i rezultat služe istraživanju univerzuma likova i njihovih odnosa, fabula, mizanscena, protoka vremena i distorzije stvarnosti.
Posebna namjena ovakve vrste metodološkog pristupa je razotkrivanje filmskih i umjetničkih konvencija, demistifikacija uvriježene i neosvještene manipulativne strukture dijela, poigravanje sa očekivanjima i navikama filmske publike te ismijavanje pravila i standarda filmske industrije. Samim time, Samosvjesni film je avangardan. No, tko smo mi da mu kažemo što je on?
Sve to nije previše bitno, koliko je bitna jedna komponenta koja je neizostavni dio Samosvjesnog filma, a ona je neupitna, vanvremenska i neizbježna ljubav premu filmu. Autor svom filmu daje glavnu ulogu, odnosno, dodjeljuje mu funkciju subjekta. Uz ideju da se u toj igru dobro i zabavi.
Program svibanjskog Kratkog utorka:
Tajni film / Secret Cinema (Paul Bartel, 1966)
Mali kaos / Das Kleine Chaos (Rainer Werner Fassbinder, 1967)
Posljednje riječi / Letzte Worte (Werner Herzog, 1968)
Kritika razdvajanja / Critique de la Separation (Guy Debord, 1961)
Momak upoznaje djevojku / Boy Meets Girl (Søren Frellesen, 2007)
----------
TRAVANJ
Sardonska karijera Pierrea Etaixa
Nadolazeći Kratki utorak u travnju posvećen je umjetniku s kojim se slučaj neslano poigrao, umalo izbrisavši njegovo naslijeđe i pamćenje u kinematografskim krugovima. Riječ je o Pierreu Étaixu, francuskom filmskom autoru i komičaru, ali ipak prije svega klaunu i zaljubljeniku u cirkus.
Potpisom na katastrofalan distribucijski ugovor iz 1971., Étaix je svoje filmove zarobio u vrtlogu sumnjivih pravnih procesa i vlasništva, predavši prava u nečiste ruke produkcijskih kuća. Njegovi su filmovi nestali sa javne scene na nekih 40 godina. Ipak, 2009. godine pokrenuta je peticija, koju je potpisalo preko 36 000 ljudi, među kojima su Jean-Luc Godard, David Lynch i Woody Allen, koja ih je spasila iz ralja pravničkog pakla i iznijela na svjetlost dana, na veliku sreću i olakšanje svih ljubitelja filma.
Pored mnogobrojnih talenata – klaun, zabavljač, ilustrator, glumac – među sineastama je veoma cijenjen kao filmski autor. Terry Gilliam izjašnjava se kao njegov veliki obožavatelj, a čuvena je i izjava Jerryja Lewisa: ''Samo sam dva puta u životu razumio što znači genij. Prvi put kada sam pročitao definiciju ''genija'' u rječniku, a drugi put kada sam upoznao Pierrea Etaixa.''
Filmovi su mu filigranski precizni u svakom gegu i do detalja proračunati u svakoj montažnoj odluci, a humor je prefinjen i proizlazi iz neuspjelih, ali upornih pokušaja dobronamjernog čovjeka u suočavanju sa podozrivim svijetom, koga po pravilu tumači sam Étaix.
Filmski utjecaji bili su mu čuveni komičari nijemog filma, prije svih, Buster Keaton, te Max Linder, Harold Lloyd, Chaplin, braća Marx, Laurel & Hardy, ali i ondašnji suvremeni autori i filmovi, poput Fellinijevog 8 ½.
Sve filmove koje ćemo gledati na Kratkom utorku, Étaix je uradio sa svojim najbližim suradnikom i prijateljem Jean-Claudeom Carrièreom, čuvenim piscem i scenaristom, poznatom po mnogobrojnim scenarijima za filmove Buñuel, Godarda, Vajdu, Formana…
Sam Carrière za Étaixa kao cirkuskog čovjeka kaže: ''Opirao se interpretacijama da je cirkus odveo u novi žanr. Smatrao je da cirkus vraća na početnu poziciju, u kojoj klaun nije sadista.''
Travanjski Kratki utorak, po svemu što znamo, prva je prilika da se u hrvatskom kinu pogledaju kratki filmovi Pierrea Étaixa. Ne propustite ju!
Raspored projekcija:
Nesanica / L'insomnie (Pierre Étaix, Jean-Claude Carrière, 1963), 14'
Kinematograf / Le Cinematographe (Pierre Étaix, Jean-Claude Carrière, 1966), 12'
Samo da smo zdravi / Tant qu'on a la sante (Pierre Étaix, Jean-Claude Carrière, 1966), 18'
U šumu nikad više / Nous n'irons plus au bois (Pierre Étaix, Jean-Claude Carrière, 1966), 17'
----------
OŽUJAK
Ženski odgovori
Program kina Tuškanac u ožujku je posvećen filmskim autoricama, a tome se pridužuje i Kratki utorak programom Ženski odgovori. Ovaj filmski uzorak donosi odgovore filmskih autorica na stoljećima ponavljana pitanja sa kojima se žena susreće već u najranijoj dobi. Unatoč repetetivnosti i odsustvu ikakve samokritike, ta su pitanja dolazila iz pozicija moći tretirajući ženu kao objekt radne snage, reprodukcije i užitka. No, uslijedili su ženski odgovori koji su jednako tako preuzimali političku odgovornost i samim tim osvajali pitanje moći. Takvim odgovorima nikada nije nedostajalo imaginacije i snage, a u slučaju našeg odabira i umjetničke smjelosti i slobode.
Program Ženski odgovori kroz filmove pet autorica zahvaća period od 1958. do 1975. godine i u rasponu od poetsko-sentimentalih pristupa, osobnog doživljaja trudnoće i odgoja bebe i prikaza kroz i iza objektiva, preko anarho-egzistencijalističkih, u vidu adolescentskog bijesa i pobune prema nepravednom svijetu, do angažiranih i aktivičkih, kroz prizmu medijske i ulične borbe za dostojanstvo žene u društvu i pravo na raspolaganje svojim tijelom.
Izbor filmova potpisuje Ivica Đorđević, voditelj Kratkog utorka, a njegova gošća Nina Čolović, lingvistica, feministička teoretičarka i istraživačica u Arhivu Srba u Hrvatskoj, održat će uvodnu riječ.
Raspored projekcija:
Raznesi svoj grad / Blow Up My Town (Chantal Akerman, 1968)
Dnevnik trudnice / L'Opera-mouffe (Agnes Varda, 1958)
Joyce u 34-oj / Joyce at 34 (Joyce Chopra, Claudia Weill, 1972)
Samo se nemoj jebat' / Y'a qu'a pas basier (Carole Roussopoulos, 1971)
Žene odgovaraju: Naša tijela, naš spol / Reponse de femmes; Notre corps notre sexe (Agnes Varda, 1975)
----------
VELJAČA
Sistemska igra
Igra SISTEM, igra u kojoj svi sudjelujemo, dobrovoljno ili ne, razvrstana je na malo i selektirano društvo iz separea koje čine IGRAČI, i na obnovljivu bateriju, tj. PIJUNE - organski i pokretački mehanizam - čijim se vremenom, energijom, snagom, zdravljem, pa i nerijetko pameću, trguje, okreće i održava sama igra u pogonu. U blagodatima Sistema uživaju IGRAČI, svesrdno okupljeni oko ognjišta SLOBODNOG TRŽIŠTA, i u kojem svi imaju podjednake šanse u startu, osim, dakako, PIJUNA. NEVIDLJIVA RUKA TRŽIŠTA jamči uzbudljivu utakmicu, i otklanja mogućnost utjecaja i malverzacija korektivnih regulatornih tijela, nadzornih odbora i ostalih kolektivistički ustrojenih aparata. Umjesto toga, sve je dato u ruke IGRAČA, koji korigiraju i prilagođavaju SISTEM sebi, prvenstveno u skladu sa svojim korporativnim interesima i poslovnim aranžmanima, i isključivo zarad većeg profita, umnožavanja svojih privilegija i širenja društvenog kapitala i moći. Odnosno, u cilju onoga što se u biznis terminogiji naziva RASTOM RADI RASTA. Najsličniji primjer ovom modelu u prirodi pronalazimo u ponašanju stanica raka. Ovakvim pristupom, RAST RADI RASTA u praksi pokazao se kao jedna od najuspjelijih strategija tijekom dugog vijeka postojanja igre SISTEM.
U drugom po redu ovogodišnjem Kratkom utorku, imat ćemo priliku kroz pet filmova vidjeti primjere raznovrsnih uspješnih strategija samoodrživosti igre SISTEM, i njihove posljedice u svakodnevnom životu PIJUNA.
Raspored projekcija:
Otok cvijeća / Ilha das flores (Jorge Furtado, 1989), 13'
Ruka / Ruka (Jiri Trnka, 1965), 17'
Nezvani gost / Nezvaný host (Vlastimil Venclik, 1969), 22'
10 minuta / 10 minuta (Ahmed Imamović, 2002), 10'
Bijeda u Borinageu / Misère au Borinage (Henri Storck & Joris Ivens, 1933), 28'
----------
SIJEČANJ
Klaustrofobija filmskog prostora
Zastrašujući doživljaj boravka u zatvorenim ili uskim prostorima psiholozi promatraju kroz ljudsko iskustvo abnormalnog straha. U prvom programu Kratkog utorka u 2023. godini pod nazivom „Klaustrofobija filmskog prostora“ bavimo se upravo tim iskustvom, ali iz perspektive autorske, odnosno umjetničke namjere da kod gledatelja izazove unutarnji osjećaj neprijatne skučenosti, odnosno paničnog straha od nemogućnosti izlaza iz zatvorenog ambijenta. Samim tim, pojam klaustrofobije najčešće vezujemo za filmove psihološkog užasa, u kojima su junaci protivno svojoj volji zatvoreni unutar četiri zida, bilo fizički ili mentalno. Međutim, fenomen filmske klaustrofobije možemo sagledati iz različitih kutova. Ona može biti i komična, ukoliko kao gledatelji znamo da je određena situacija benigna i bezopasna, iako je naš filmski lik sasvim suprotno doživljava, zato što nema objektivni uvid u stvarnost koja ga okružuje i onda neopravdano pretpostavlja opasnost. Stoga, ona na pervertirani način postaje komična. Ako pak uključimo alegorijska i metaforična čitanja klaustrofobije u umjetnosti, ona može imati različite interpretacije. Na koncu, i sam filmski kadar kao takav ima razmjeran klaustrofobični potencijal, jer nas kao promatrače uvlači u svoj svijet iz kojeg nije moguće izaći bez posljedica.
Kratki utorak otvara 2023. godinu upravo različitim filmskim interpretacijama klaustrofobije, od individualnih do društvenih. No, usprkos raznovrsnosti selekcija je oprezna i bez prevelike ambicije za objašnjavanjem i obuhvaćanjem fenomena. Mogućnost prepuštanja iskustvu gledanja u manje ili više neuspješne strategije filmskih junaka u savladavanju skučenosti odnosno straha od bezizlaznosti svakako je bio najvažniji kriterij u odabiru filmova.
Raspored projekcija:
Klatno, jama i nada / Kyvadlo, jáma a nadeje (1983, Jan Švankmajer), 15'
Silazak u podrum / Do pivnice (1983, Jan Švankmajer), 15'
Telefonska govornica / La cabina (1972, Antonio Mercero), 35'
Bunker posljednjeg rafala / Le bunker de la dernière rafale (1981, Jean-Pierre Jeunet & Marc Caro), 26'
Duh / Ghost (1984, Takashi Ito), 5'
----------
Ivica Đorđević, novi selektor programa Kratki utorak od 2023. godine, filmski je montažer, suradnik Vlade Petrića i drugih filmskih radnika, jedan od osnivača Festivala eksperimentalnog filma Unforeseen i član umjetničke grupe Medijska arheologija i Low Fi video pokreta.