Redatelj i producent, punim imenom Alfred Zinnemann. Studirao je glazbu i potom pravo na sveučilištu u Beču, a potom se zainteresirao za film te ga odabrao za buduću profesiju. U Parizu studira film od 1927. do 1928. godine na Ecole Technique de Photographie et Cinématographie. Bio je snimatelj Robertu Siodmaku na dokumentarnom filmu Menschen am Sonntag i potom otišao u SAD. U Hollywoodu je asistirao dokumentarnom snimatelju Robert Flahertyju što je uvelike obilježilo njegov daljnji rad. Idućih deset godina i sam je snimao dokumentarne i kratkometražne filmove. Prvi dugometražni igrani film Redes (1936.) snimio je zajedno s Emiliom Gómezom Murielom. Za That Mothers Might Live (1938.) osvojio je Oscara u kategoriji kratkometražnog filma. Godine 1942. počinje snimati filmove B produkcije poput Eyes in the Night i Kid Glove Killer. Prvu veliku šansu uspješno iskorištava filmom The Seventh Cross (1944.) sa Spencerom Tracyjem u glavnoj ulozi. Po završetku Drugog svjetskog rata saznaje da su mu roditelji preminuli u Holokaustu. Snima dva nezapažena filma isključivo radi ugovorne obaveze s filmskim studijem, a idućim, ratnom dramom The Search (1948.) s Montgomeryjem Cliftom potvrđuje stečenu poziciju u Hollywoodu. Četrdesete zaključuje noirom Act of Violence (1948.). Pedesete prošloga stoljeća bile su njegovo najuspješnije razdoblje. S Marlonom Brandom je snimio dramu The Men (1950.), a dotad najveći uspjeh postiže vesternom Točno u podne (High Noon, 1952.). Idući međunarodni uspjeh donosi mu romantična drama Odavde do vječnosti (From Here to Eternity, 1953.). Ostali važniji filmovi iz tog perioda su vestern Oklahoma! (1955.) i drama The Nun's Story (1959.) s Audrey Hepburn. Nakon toga snimio je još svega šest filmova, ponovivši međunarodno priznanje publike i kritike djelima poput Thomas Moore, čovjek za sva vremena (A man for all seasons, 1966.) i Operacija Šakal (The Day of the Jackal, 1973.).