Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća pohađa Akademiju za film Gaumont čiji je osnivač Roberto Rossellini. Nakon završena studija sociologije na Sveučilištu u Urbinu 1987. debitira filmom
Il grande Blek, koji je osvojio nagradu Udruženja talijanskih filmskih kritičara
Nastro d'Argento i bio uvršten u glavni program festivala u Berlinu. Za film
Chiedi la luna (1990) osvojio je nagradu
Grolla d'oro za najbolju režiju. Dvije godine kasnije vraća se na festival u Veneciji s filmom
Condannato a nozze. Godine 1999. režira
Fuori dal mondo i osvaja pet nagrada
David di Donatello (za najbolji film, scenarij, glavnu žensku ulogu, producenta i montažu), četiri nagrade
Ciak d'oro (za najbolji scenarij, sporednu žensku ulogu, fotografiju i izravno sniman zvuk), nagradu
Grolla d'oro za produkciju te je bio kandidat za
Oscara 1999. Na 58. filmskoj smotri u Veneciji 2001. godine predstavio je film
Luce dei miei occhi. Sljedeće dvije godine gostuje na festivalu u Veneciji u selekciji „Novi teritoriji“ s filmskim portretima Margherite Buy i Sandre Ceccarelli iz opusa
Ritratto confidenziale dok 2005. nastupa na festivalu u Berlinu filmom
La vita che vorrei. Giulia ne izlazi noću (Giulia non esce la sera, 2009) njegov je zadnji dugometražni film.