Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća pohađa Akademiju za film Gaumont čiji je osnivač Roberto Rossellini. Nakon završena studija sociologije na Sveučilištu u Urbinu 1987. debitira filmom Il grande Blek, koji je osvojio nagradu Udruženja talijanskih filmskih kritičara Nastro d'Argento i bio uvršten u glavni program festivala u Berlinu. Za film Chiedi la luna (1990) osvojio je nagradu Grolla d'oro za najbolju režiju. Dvije godine kasnije vraća se na festival u Veneciji s filmom Condannato a nozze. Godine 1999. režira Fuori dal mondo i osvaja pet nagrada David di Donatello (za najbolji film, scenarij, glavnu žensku ulogu, producenta i montažu), četiri nagrade Ciak d'oro (za najbolji scenarij, sporednu žensku ulogu, fotografiju i izravno sniman zvuk), nagradu Grolla d'oro za produkciju te je bio kandidat za Oscara 1999. Na 58. filmskoj smotri u Veneciji 2001. godine predstavio je film Luce dei miei occhi. Sljedeće dvije godine gostuje na festivalu u Veneciji u selekciji „Novi teritoriji“ s filmskim portretima Margherite Buy i Sandre Ceccarelli iz opusa Ritratto confidenziale dok 2005. nastupa na festivalu u Berlinu filmom La vita che vorrei. Giulia ne izlazi noću (Giulia non esce la sera, 2009) njegov je zadnji dugometražni film.