Ruski redatelj i scenarist, poznat po popularnim (tragi)komedijama koje su ocrtavale svakodnevni život u SSSR-u. Punim imenom Eldar Aleksandrovič Rjazanov, studirao je na Sovjetskom državnom institutu za kinematografiju (VGIK) u Moskvi. Diplomirao je 1950. godine nakon čega je počeo snimati dokumentarne filmove za državni produkcijski studio Mosfilm. Prvi dugometražni igrani film Karnevalska noć režira 1956. godine. Riječ je o komičnom mjuziklu koji je postigao izniman uspjeh postavši najgledaniji film te godine. Snimio je i romantičnu komediju Djevuška bez adresa (1957.) koja doduše nije ponovila uspjeh prethodnika. Tijekom šezdesetih nastavlja u žanru komedija te snima Čelovek niotkuda (1961.) koji je zabranjen te još jedan popularni mjuzikl Husarska balada (Gusarskaja ballada, 1962.). Dajte knjigu žalbe (1965.), krimi-komediju Automobili (1966.) koja ostvaruje velik uspjeh i gledanost te manje zapaženu komediju Cik cak sreće (1968.). Sedamdesetih snima nešto manje, no nastavlja rad s naslovima poput komedije Starci-razbojnici (1972.) o policajcu koji želi izbjeći prisilnu mirovinu, sovjetsko-talijansku koprodukciju (film je režirao zajedno s Francom Prosperijem) Nevjerojatni doživljaji Talijana u Rusiji (1974.) koja je postigla veliku popularnost te još jednu komediju Uredska romansa (Službenij roman, 1977.) koja je postiže veću gledanost. Za televiziju je režirao romantičan film Ironija sudbine, ili S punom parom! (1975.) koji je već tijekom prvog prikazivanja 1. siječnja 1976. postigao veliku gledanost, a koje se s tv reprizom i skraćenom verzijom prikazanom u kinima samo još povećala. Osamdesete su bile njegovo nešto produktivnije razdoblje, no nakon popularne komedije Garaža (1980.), naišao je na brojne velike produkcijske i cenzorske teškoće s državnim vlastima prilikom rada na komediji Recite riječ za bijednoga (1981.). Film je na kraju prikazan na televiziji u uvelike izmijenjenoj verziji. Ustrajući u radu, režira Željezničku stanicu za dvoje (Vokzal dlja dvojih, 1983.). Film je bio nominiran i za Zlatnu plamu u Cannesu 1983. godine. Slijedi još jedan uspjeh s romantičnom komedijom Okrutna romansa (Žestokij romans, 1984.), manje zapažena komedija Zabjtaja melodija dlja flejti (1987.) i drama Draga Jelena Sergejevna (1988.). Tijekom devedesetih snima samo tri filma, tragikomediju Obećani raj (1991.), triler Predskazanje (1993.) i romantičnu komediju Hej, glupaci! (1996.) koja prolazi najlošije. Ostaje jednako aktivan režirajući i dalje, ali bez nekadašnjih priznanja publike i kritike. Među njegovim posljednjim radovima su komedije Starye klyachi (2000.), Tikhie omuty (2000.), Klyuch ot spalni (2003.) i ekranizacija života Hansa Christiana Andersena Andersen. Život bez ljubavi (2006.). Posljednji film mu je Karnavalnaya noch 2, ili 50 let spystya (2007.), svojevrsni nastavak prijašnjeg istoimenog mjuzikla iz 1956. godine. Osim kao redatelj i scenarist, često se u filmovima pojavljivao u cameo ulogama. Domaćin popularne televizijske emisije Kinopanorama bio je od 1979. do 1985., a kasnije je imao vlastiti talk show pod nazivom Gosti Eldara Rjazanova. Za filmski rad često je nagrađivan u domovini. Primio je državnu nagradu SSSR-a 1977. godine za režiju filma Ironiya sudby, ili S legkim parom!. Proglašen je narodnim umjetnikom SSSR-a 1984. godine i osvojio nagradu Nika (glavna filmska nagrada u Rusiji koju dodjeljuje Ruska akademija za filmske umjetnosti i znanosti) za najboljeg redatelja 1991. godine za film Nebesa obetovannye.