Grčki redatelj i scenarist. Studirao je pravo na sveučilištu u Ateni, a nakon završetka vojnog roka otišao je u Pariz studirati književnost, film i antropologiju na Sorbonni. Godine 1962. upisuje filmsku školu IDHEC (Institut des hautes études cinématographiques, danas La Fémis), ali izbačen je nakon prve godine. Po povratku u Grčku, počeo je raditi kao novinar i kritičar. Nakon što su Demokratiki Allaghi, novine za koje je pisao, tijekom državnog udara zabranjene, odlučuje se baviti filmom. Iako je već 1968. godine režirao kratkometražni Emisija (Ekpombi), svoj dugometražni debi ostvaruje kriminalističkom dramom Rekonstrukcija (Anaparastasi) 1970. godine. Dvije godine kasnije snima Dane ’36 (Meres tou '36), prvi dio buduće trilogije o povijesti Grčke u razdoblju od 1936. do 1970. godine. Film mu donosi FIPRESCI nagradu na berlinskom filmskom festivalu 1973. godine, a pažnju međunarodne kritike potvrđuje idućim filmovima. U slijedećem Družina (O thiasos, 1975.) obrađuje politička zbivanja u Grčkoj od kraja tridesetih do pedesetih prošloga stoljeća, dok filmom Lovci (Oi kynigoi, 1977.) zaključuje trilogiju događajima u tadašnjem vremenu. Već tada njegove filmove odlikuju karakteristični dugi kadrovi i scene u kojima ujedinjuje prošlost sa sadašnjošću. Na međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 1978. godine bio je član žirija, a biografija grčkog povijesnog junaka Theodorosa Kolokotronisa O Megalexandros (1980.) donijela mu je FIPRESCI nagradu u Veneciji 1980. godine. Nakon dva dokumentarna filma za dva različita televizijska serijala, režira dramu Taxidi sta Kythira (1984.) koja osvaja nagradu za najbolji scenarij i FIPRESCI nagradu (dijeljeno sa Pariz, Texas Wima Wendersa) na međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu. U idućim filmovima manje se bavi političkim temama, te koristi osobnije priče pojedinaca. U međunarodnoj koprodukciji režira dramu O melissokomos (1986.) surađujući s Marcellom Mastroiannijem kao glavnim glumcem. Kao već priznati redatelj slijedeće je godine na filmskom festivalu u Cannesu član žirija. Slijedi Topio stin omichli (1988.) koji je uz prethodne Taxidi sta Kythira (1984.) i O melissokomos (1986.) sam prozvao svojom trilogijom tišine. Slijedi drama To meteoro vima tou pelargou (1991.) u kojoj ponovno surađuje s Marcellom Mastroiannijem, ovaj put uz Jeanne Moreau. U zahtjevnu međunarodnu koprodukciju ulazi filmom Odisejev pogled (To vlemma tou Odyssea, 1995.), snimanom na Balkanu, ali i u Americi s Harveyem Keitelom u glavnoj ulozi. Sudjelovao je u omnibusu Lumière et compagnie (1995.), a potom snimio posljednji dio trilogije, dramu Vječnost i jedan dan (Mia aioniotita kai mia mera, 1998.). Iako je planirao ponovnu suradnju s Marcellom Mastroiannijem, zbog zdravlja morao je odustati te je ulogu odigrao Bruno Ganz. Film je jednoglasno osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu 1998. godine. Trilogiju o povijesti Grčke započeo je filmom Trilogia: To livadi pou dakryzei (2004.) u kojoj obrađuje ljubavnu priču o Eleni i Alexisu kroz društvena i politička događanja od 1919. do 1949. godine. U idućem dijelu Prah vremena (Trilogia II: I skoni tou hronou, 2008.) priču nastavlja u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Posljednji dio Drugo more (L'altro mare, 2013.) ostao je nedovršen zbog redateljeve nenadane smrti u prometnoj nesreći kada je u Pireju, gdje je snimao, poginuo pod kotačima motorkotača.