Roberta Torre
Veliki uspjeh donosi joj prvi dugometražni film Tano da morire (1997.), originalan i iznenađujući mjuzikl koji ismijava mafiju, predstavljen na Festivalu u Veneciji, a dobija nagradu Luigi De Laurentiis za debitantsko ostvarenje, kasnije osvaja druge nagrade od kojih i David di Donatello (za najbolju debitantsku režiju, a Ninu D'Angelu za najbolju glazbu) i tri nagrade Nastri d’Argento (za najbolju debitantsku režiju, najbolju glazbu i najbolju sporednu žensku ulogu).
2000. izlazi Sud Side Stori, još jedan mjuzikl, ovoga puta smješten na obale Sicilije koje naseljavaju afrički imigranti.
2002. na Quinzaine des Réalisateurs, na Festivalu u Cannesu predstavlja dramu Angela za koju radi scenografiju i režiju, a koja je proslavila Donatellu Finocchiaro.
2006. izlazi Mare nero, film noir, uznemirujuća priča o čovjeku obuzetom opsesijama.
I baci mai dati nastaju 2010. Film je prikazan na Festivalu u Veneciji, u rujnu 2010. u programskoj cjelini Controcampo Italiano, nakon čega je izabran za Sundance Festival u programskoj cjelini World Cinema u siječnju 2011.