CAST:
Michel Simon,
Georges Wilson,
Jacques Perrin

SCRIPT:
Juliusz Slowacki,
Walerian Borowczyk

PHOTOGRAPHY:
André du Breuil,
Guy Durban

EDITING:
Walerian Borowczyk,
Charles Bretoneiche

COSTUMES:
Piet Bolscher

Synopsis:

Srednjevjekovna Francuska, trinaesto stoljeće. Ostarjeli plemić u svom izoliranom dvorcu živi s mladom, privlačnom i čednom suprugom Blanche. Iz rata u Egiptu vraća se plemićev sin iz prvog braka Nicolas, koji je u nju potajno zaljubljen. Dvorac posjećuje kralj u pratnji svog štitonoše Bartholoméa, a potonji odmah pokuša zavesti Blanche, no ona ga odbija.

I sam kralj je zainteresiran za Blanche, pa da bi se riješio 'konkurencije' otkrije starom plemiću Bartholoméova nastojanja oko njegove mlade supruge. Starac vjeruje u njezinu nevinost i zatraži od Nicolasa da izazove Bartholoméa na dvoboj kako bi obranio Blancheinu čast…
 

Inspiriran starom poljskom legendom i poemom Mazeppa Lorda Byrona o naslovnom ukrajinskom (kozačkom) hetmanu, Walerian Bowowczyk prebacio je njihovu motiviku u srednjovjekovnu Francusku i polučio najcjenjenije ostvarenje igranofilmskog dijela svog osebujnog opusa. Film se žanrovski razvija od suptilne satire (svaki muškarac koji dođe u kontakt s Blanche smjesta se zaljubi u nju, dok je ona istovremeno posve nesvjesna svoje privlačnosti) do tragedije (na kraju će, zbog fatalne moći erosa, gotovo svi likovi umrijeti nasilnom smrću), a sama naslovna junakinja, takoreći feministički, nevina je žrtva simbolizirana ponavljajućim motivom golubice u krletki – ona je žena neukaljane vrline koju muškarci, vođeni što erotskom čežnjom što požudom, žele namamiti u zamku i zatočiti, te je zaglavljena u takvom stanju stvari.

Borowczyk na taj način raskrinkava mit o srednjovjekovnom viteštvu, mit osobito oslonjen o pjesničku praksu predrenesansnih provansalskih trubadura, a pritom je i vrlo pažljivo evocirao razdoblje kroz što je veću moguću autentičnost kostima, rekvizita i glazbe (koristio je skladbe neznanih autora iz trinaestog stoljeća). Kao i u cjelovečernjem igranom prvijencu Goto, otok ljubavi, potencirao je vizualnu plošnost, dvodimenzionalnost slike snimajući lica, figure i objekte uglavnom frontalno i iz profila, izbjegavajući dijagonalne i dubinske kompozicije kadra. Naslovnu rolu igra autorova supruga Ligia Branice, a u ulozi starog feudalca, Blancheina supruga, legenda je francuskog filma (i kazališta) Michel Simon (Kuja, Boudu spašen iz vode, Atalanta, Obala u magli). Na prestižnom festivalu u Berlinu, Blanche je dobila nagradu Interfilm Grand Prix.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 18. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

color, 93'