CAST:
Pierre Brasseur,
Ligia Branice,
Jean-Pierre Andréani

SCRIPT:
Walerian Borowczyk,
Dominique Duvergé

PHOTOGRAPHY:
Guy Durban

EDITING:
Charles Bretoneiche

Synopsis:

Izoliranim otokom Gotoom autoritarno vlada Goto III., čija mnogo mlađa supruga Glossia ima tajnog ljubavnika, dresera konja. Za to saznaje sitni kriminalac Grozo, koji se počeo uspinjati na društvenoj ljestvici – nakon što je pošteđen smrtne kazne, postao je povlašteni izrađivač lovki za muhe, hranitelj vladarevih pasa i laštilac njegovih čizama. Grozo potajno žudi za Glossijom i želi je se domoći. Zna da je jedini način za to da postane novi vladar otoka…
 

Nakon dugometražnog debija u matičnom mu mediju animiranog filma ostvarenjem Kazalište gospodina i gospođe Kabel iz 1967., Walerian Borowczyk je dvije godine potom zabilježio i dugometražni igrani debi. Goto, otok ljubavi do danas je, iz tko zna kojih razloga, ostao nedovoljno poznat rad, iako je riječ o jednom najbriljantnijih debija modernističkog razdoblja svjetske kinematografije i uz Blanche zasigurno vrhuncu autorova idiosinkrona opusa obilježena erosom, thanatosom i intenzivnom posvećenošću stilizacijama. Film je nastao u tradiciji (književne i kazališne) poetike apsurda, temeljnim motivom samoživa i uznemirujuće infantilna vladara prilično je jasno vezan uz rodonačelnika umjetničkog apsurdizma, Jarryjeva Kralja Ubua, a ostvaren je vrlo filmično, u maniri art-filma par excellence. Borowczykov čest suradnik, snimatelj Guy Durban, polučio je ekspresivnu vizualnost toniranom crno-bijelom odnosno monokromnom fotografijom s rijetkim koloriranim umetcima, naracija je ekonomična, erotizam suptilan, a posebnu intonaciju pridodaje korištenje Handelovih koncerata za orgulje u filmu koji nema izvorno skladanu muziku.

Žudnja za moći, političkom i erotskom (ostvarenje prve može omogućiti ostvarenje druge), te ljudski nagoni općenito, regulirani opresivnim režimom i totalitarnim društvenim poretkom, tematsko su središte filma, a njegov apsurdizam razorno ironizira tadašnje prototalitarne režime pa nije čudno da uradak nije prikazan u autorovoj rodnoj Poljskoj kao dijelu istočnoevropskog komunističkog bloka. U glavnim su ulogama klasik francuskog glumišta Pierre Brasseur (Obala u magli, Djeca raja, Oči bez lica) kojem je to bila jedna od posljednjih filmskih rola, te Ligia Branice, dugogodišnja Borowczykova supruga.

Autor komentara: Damir Radić

b/w, 93'