CAST:
Griffin Dunne (Paul Hackett),
Rosanna Arquette (Marcy),
Verna Bloom (June),
Tommy Chong (Pepe),
Linda Fiorentino (Kiki),
Teri Garr (Julie)

SCRIPT:
Joseph Minion

PHOTOGRAPHY:
Michael Ballhaus

MUSIC:
Howard Shore

Synopsis:

Njujorčanin Paul Hackett mladi je programer u velikoj tvrtki, tipični američki yuppie iz sredine 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon još jednog jednoličnog radnog dana Paul ode u kafić smješten u blizini njegova stana na Upper East Sideu, gdje ubrzo upozna privlačnu djevojku Marcy. Kad zapodjenu razgovor, oboje će otkriti da dijele nekoliko zajedničkih interesa i naposljetku izmijeniti telefonske brojeve. Vrativši se u stan, Paul odluči smjesta nazvati svoju novu poznanicu, koja ga odmah pozove u stan u zloglasnoj četvrti u SoHou, gdje trenutno boravi sa svojom prijateljicom Kiki. No Paul ne zna da će, nakon što uskoči u taksi koji bi ga trebao odvesti do adrese koju mu je Marcy dala, za njega započeti najgora noćna mora kakvu nije mogao ni zamisliti. Ne samo što taksist pretjerano ne mari za sigurnost i udobnost svojih mušterija, te će Paulu tijekom sumanute vožnje kroz prozor automobila odletjeti jedinih 20 dolara koje je imao uza se, nego će se i Kiki pri upoznavanju pokazati kao prilično neobična djevojka. Odjevena tek u grudnjak i kožnu minicu, Kiki izrađuje bizarne skulpture, a kad se pojavi i Marcy, Paul će shvatiti da je ona neugodna i neuravnotežena osoba koja povremeno dobiva histerične napadaje. A kad napokon napusti njih dvije, Paul će se morati suočiti s mnogo ozbiljnijim i opasnijim nevoljama koje će uključivati susrete s poremećenom prodavačicom sladoleda, mazohističkim Kikinim prijateljem, dvojicom pljačkaša, muškom prostitutkom i još nekim slikovitim likovima.

Godine 1986. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, na kojem je Martin Scorsese nagrađen kao najbolji redatelj, iste godine nominirana za Zlatni globus u kategoriji najbolje muške glumačke izvedbe Griffina Dunnea, te godinu kasnije nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najuspjelije sporedne ženske uloge Rosanne Arquette, crnohumorna drama s elementima krimića Idiotska noć prvi je redateljev film nakon deset godina u kojem nije nastupio Robert De Niro. Ostvarenje koje je također 1987. bilo nominirano i za uglednu francusku filmsku nagradu César na najbolji inozemni film, jedno je od u vrijeme premijere nezasluženo od strane publike podcijenjenih Scorsesejevih djela. Film koji je na američkim kino-blagajnama zaradio svega 10 i pol milijuna dolara kritika je prilično dobro prihvatila, ističući redateljsko majstorstvo u realizaciji urbane pikareske, duhovito bavljenje motivima krize muškosti i urbane paranoje, vješto stvaranje ozračja kafkijanskog apsurda (Kafkina parabola Pred zakonom, koja je sastavni dio romana Proces, citira se u sekvenci protagonistova pokušaja ulaska u noćni klub Berlin) te dramaturšku kompaktnost i sklad. U realizaciji ovog djela Scorsese se u određenoj mjeri vratio ´underground´ stilu snimanja filmova iz početnog razdoblja svoje karijere, pa je riječ o projektu dosta niskog proračuna koji je sniman noću na lokacijama i u SoHou. Time se film dobro uklopio u svojevrsni trend snimanja niskoproračunskih projekata sredinom 80-ih, filmova kao što su Čudesna djevojka Jonathana Demmeja i Repo Man Alexa Coxa, koji su redom ubrzo nakon premijera stekli kultne statuse. Prvi izbor za redatelja Idiotske noći bio je Tim Burton, no on je redateljski stolac rado prepustio Scorseseju koji u to vrijeme nije uspijevao zatvoriti financijsku konstrukciju za završetak Posljednjeg Kristova iskušenja. Tijekom produkcije u projekt se uključio i glasoviti britanski redatelj Michael Powell, koji je tada bio u vezi s montažerkom filma Thelmom Schoonmaker, da bi se njih dvoje vjenčali ubrzo nakon završetka rada na filmu.

color, 97'