CAST:
Al Pacino (Michael),
Robert Duvall (Tom Hagen),
Diane Keaton (Kay),
Robert De Niro (Vito Corleone),
John Cazale (Fredo Corleone),
Talia Shire (Connie Corleone),
Lee Strasberg (Hyman Roth)

SCRIPT:
Francis Ford Coppola,
Mario Puzo (based on his own novel)

PHOTOGRAPHY:
Gordon Willis

MUSIC:
Nino Rota

EDITING:
Barry Malkin,
Richard Marks,
Peter Zinner

SCENOGRAPHY:
George R. Nelson

COSTUMES:
Theadora Van Runkle

Synopsis:

Godine 1958., u njegovom domu, izvršen je atentat na poglavara mafijaške familije Corleone, Michaela Corleonea. Michael je preživio napad strojnicama i povjerio svom usvojenom bratu i konsiljereu Martinu Hagenu kako sumnja da je u obitelji izdajnik. Ipak, najsumnjiviji mu je Hyman Roth, šef židovske mafije i dugogodišnji poslovni suradnik Corleoneovih…

Corleone, Sicilija 1901. Obitelj devetogodišnjeg Vita Andolinija ubijena je nakon što je Vitov otac uvrijedio lokalnog mafijaškog čelnika don Ciccia. Vito pobjegne u New York, gdje biva registriran po dolasku kao Vito Corleone. Godine 1917. Vito živi u New Yorku sa svojom suprugom i četvero djece, te se s prijateljima Clemenzom i Tessiom bavi krađom namirnica i njihovom preprodajom. Tako skrenu na sebe pažnju lokalnog reketara don Fanuccija, koji zahtijeva od njih da mu plaćaju dio od svojih prihoda. Vito odluči likvidirati Fanuccija…
 

Nakon silnog uspjeha Kuma, Francis Ford Coppola za nastavak je angažiran ne samo kao scenarist (zajedno s Marijom Puzom, autorom romana i koscenaristom prvog filma) i režiser, nego i kao jedan od producenata. Imao je punu kreativnu slobodu te je zamislio i realizirao film s dvije paralelne priče jukstaponirajući uspon familije pod Vitom Corleoneom i njezin sumrak pod njegovim sinom Michaelom, s tim da se i jednim i drugim protagonistom bavi u njihovim tridesetim godinama. Zanimljivo je da je zahvaljujući takvoj strukturi Kum 2 istovremeno i prednastavak i nastavak Kuma, a ujedno je riječ o prvom hollywoodskom visokobudžetnom sequelu, nakon kojeg je praksa snimanja nastavaka postala vrlo popularna (čelnici kompanije Paramount koja je film proizvela isprva su bili protiv naslova The Godfather Part II, misleći da će on demotivirati publiku, no na kraju su popustili pod Coppolinim inzistiranjem).

Prvotni prijem kod kritike bio je podijeljen – dio kritičara smatrao je Kuma 2 suviše sporim i nekoherentnim, a dio boljim od prvog filma. No vrlo brzo došlo je do gotovo unisonog slaganja da je riječ o ultimativnom remek-djelu, a danas ga se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena, bilo kao samostalno djelo, bilo kao dvodijelnu cjelinu s Kumom. Doista, riječ je o briljantno izvedenoj paralelnoj narativnoj strukturi, filmu čija je doslovno svaka sekvenca maestralno uobličena, ostvarenju izuzetne atmosfere i vrhunskih glumačkih izvedbi, te izvanredno potresne semantike. Posebno se pamti scena u kojoj Michael obznanjuje starijem bratu Fredou potpuni prekid svih veza s njim i gubitak svakog osjećaja za njega (Fredo, you're nothing to me now), te završna scena u kojoj se Michael, potpuno sam, nepovratno potonuo u tamu vlastitog srca, prisjeća posljednjeg zajedničkog obiteljskog susreta u mladosti, u vrijeme kada je također bio sam unutar obitelji, ali tada zato što je odbacivao mafijaške vrijednosti i imao one vlastite, individualističke.

Naposljetku, istodobno ironično i tragično, upravo ga je ta individualna posebnost dovela do razaranje vlastite obitelji i vlastite duše. Kum 2 bio je nominiran za jedanaest Oscara, a osvojio je šest – za najbolji film, režiju, scenarističku adaptaciju, originalnu muziku (Nino Rota i Carmine Coppola), sporednog glumca (Robert De Niro) i scenografiju (nominirani su bili i Al Pacino za glavnu mušku ulogu, Michael V. Gazzo i Lee Strasberg za sporedne muške, Talia Shire za sporednu žensku, te kostimografija). Godine 1993. uvršten je u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao djelo od posebne važnosti.

color, 202'