CAST:
Bernard Verley (Frédéric),
Zouzou (Chloé),
Françoise Verley (Hélène),
Daniel Ceccaldi (Gérard),
Malvina Penne (Fabienne),
Elisabeth Ferrier (Martine)

SCRIPT:
Éric Rohmer

PHOTOGRAPHY:
Néstor Almendros

MUSIC:
Arié Dzierlatka

EDITING:
Cécile Decugis

COSTUMES:
Daniel Hechter-Vog

Synopsis:

Frédéric, mlađi partner u uspješnoj tvrtki, u sretnom je braku sa suprugom Hélène, učiteljicom engleskog jezika s kojom ima dijete, a drugo je na putu. Ipak, nije do kraja zadovoljan i sa čežnjom se sjeća predbračnih dana kad je mogao biti sa svakom ženom koja ga je privukla ako je žudnja bila obostrana. Jednog dana sretne davnu poznanicu Chloé, nekadašnju fatalnu ljubav njegova prijatelja kojem je slomila srce kad ga je napustila.

Uskoro Frédéric i Chloé počnu provoditi zajedno poslijepodneva razgovarajući o raznim temama, uglavnom onima o kojima Frédéric ne bi mogao razgovarati sa suprugom. On uživa u druženjima s atraktivnom ženom lišenima grijeha seksualne prijevare, dok je ona zadovoljna što je s muškarcem koji ispunjava njezine potrebe, a ne želi od nje seks…
 

Ljubav poslijepodne šesti je i završni dio filmskog ciklusa Moralne priče prvaka francuskog novog vala, Érica Rohmera. Ciklus je iz filma u film varirao temu rascjepa između izjava i postupaka izrazito samosvjesnih likova dovedenih u stanje erotskog iskušenja, oslanjajući se na dulje konverzacijske scene i na izvanprizorno pripovijedanje. Sam Rohmer izjavio je da je Moralnim pričama želio „portretirati ono što je izgledalo najstranije mediju filma, izraziti osjećaje duboko zakopane u našoj svijesti; zato su one (priče) morale biti ispripovijedane iz prvog lica jednine – protagonist raspravlja sa sobom i prosuđuje svoje djelovanje; ja snimam taj proces“.

Za razliku od prethodna tri filma ciklusa, Sakupljačice, Moje noći kod Maud i Claireina koljena, Ljubav poslijepodne nije uvrštena na prestižne festivale niti se okitila zvučnim nagradama i nominacijama, ali dobila je pretežno pozitivne kritike i predstavlja solidan primjerak autorove specifične poetike. Može se reći da je srce filma Zouzou u ulozi Chloé, glumica nesvakidašnjeg, fascinantno ekspresivnog lica i skladno oblikovana tijela, koju je Rohmer angažirao kao kultnu osobnost francuske filmske underground scene, a bavila se i pjevanjem te bila poznata kao djevojka legende Rollling Stonesa Briana Jonesa te bliska prijateljica Marianne Faithfull i Jacka Nicholsona. Glavna ženska uloga u Ljubavi poslijepodne bio je njen ulazak u mainstream kinematografiju, i to onu najviše kvalitete, u kojoj međutim nije ostvarila veću karijeru, ponajprije zbog ovisnosti o heroinu koje se oslobodila tek 1990-ih.   

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 10. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

color, 97'