CAST:
Lise Danvers,
Paloma Picasso,
Charlotte Alexandra,
Fabrice Luchini,
Florence Bellamy,
Pascale Christophe

SCRIPT:
Walerian Borowczyk

PHOTOGRAPHY:
Bernard Daillencourt,
Guy Durban,
Noël Véry,
Walerian Borowczyk

MUSIC:
Maurice Le Roux

EDITING:
Walerian Borowczyk

COSTUMES:
Piet Bolscher

Synopsis:

Omnibus sastavljen od četiri priče.

Prva priča, Plima: suvremeno vrijeme, student André povede svoju 16-godišnju sestričnu Julie na izoliranu plažu, planirajući da mu ona uradi felacio dok se morski valovi dižu kako dolazi plima…

Druga priča, Thérése filozofkinja: osamnaesto stoljeće, mlada seoska djevojka zaključana je u vlastitoj sobi, gdje mašta o erotskim potencijalima predmeta koji se u njoj nalaze, paralelno sa svojom misaonom i emotivnom posvećenošću Kristu...

Treća priča, Erzsebet Bathory: šesnaesto stoljeće, dekadentna naslovna grofica želi zadržati vječnu mladost i u tu svrhu ubija mlade djevojke kako bi se kupala u njihovoj krvi, vjerujući da će se tako pomladiti...

Četvrta priča, Lucrezia Borgia: petnaesto stoljeće, naslovna kći pape Aleksandra VI sudjeluje u orgiji s vlastitim ocem i bratom…
 

Prva dva dugometražna igrana filma Waleriana Borowczyka, Goto, otok ljubavi i Blanche, bila su zapažena u umjetničkim kino krugovima, no Borowczyk nije postao art-filmska senzacija, a odjek kod šire kinematografske publike bio je slab. Tada mu je pristupio ugledni producent Anatole Dauman - zaslužan za nastanak niza filmova prestižnih francuskih autora poput Alexandera Astruca, Chrisa Markera, Alaina Resnaisa, Jeana Roucha i Edgara Morina, te naposljetku legendarnih sineasta Jean-Luca Godarda i Roberta Bressona - i predložio mu da, s obzirom da je francuska cenzura omekšala, zajedno naprave erotski film kojim će Borowczyk doprijeti do šire publike. S obzirom da je Dauman imao jak umjetnički pedigre (kasnije će surađivati i s Nagisom Oshimom, Volkerom Schlöndorffom i Wimom Wendersom), a nije bilo nevažno i da je zapravo bio Borowczykov zemljak (rođen je u Poljskoj, u židovskoj obitelji, odakle se kao mladić preselio u Francusku), potonji je prihvatio ponudu i polučio svoj prvi eksplicitno erotski film, odnosno ostvarenje koje ulazi u zonu takozvanog soft porna.

Iste godine kad i Nemoralne priče realizirana je i legendarna Emmanuelle Justa Jaeckina, i to su bila dva erotska ostvarenja s najvećom zaradom na kino blagajnama – Emmanuelle na prvom mjestu, Nemoralne priče na drugom. Oba su filma osim erotske odnosno seksualne svrhe imala i jasnu umjetničku ambiciju, oba su bila stilski sofisticirana, ali Borowczyk je u drugom dijelu svog uratka, to jest s trećom i četvrtom pričom bio subverzivniji, zašavši na vrlo uznemirujuće tlo. Uostalom, sve četiri priče njegova filma bile su oslonjene na umjetnički i/ili povijesno važne izvore: prva na djelo vodećeg nadrealista druge generacije Andréa Pieyrea de Mandriarguesa, druga na istoimeni glasoviti pornografsko-antiklerikalni roman anonimnog autora iz osamnaestog stoljeća (neki su autorstvo pripisivali Denisu Diderotu), treća se bazirala na studiji nadrealističke pjesnikinje Valentine Penrose o naslovnoj stvarnoj mađarskoj plemkinji, a četvrta na praksu moćne i zloglasne obitelji Borgia.

Ako prve dvije priče nisu prešle okvire žanra mekog pornića u rafiniranoj izvedbi tipičnoj za takozvanu francusku školu soft porna, treća i četvrta te su granice itekako preskočile. Pri tome je posebno dojmljiva ona treća s nezaboravnom Palomom Picasso, kćerkom i najmlađim djetetom jednog od najslavnijih slikara svih vremena, Pabla Picassa, u (svojoj jedinoj filmskoj) ulozi mračno dekadentne plemkinje čije je navodno djelovanje bilo dostojno mašte markiza de Sadea, najuznemirujućeg autora u cjelokupnoj povijesti književnosti, a lako moguće i umjetnosti uopće. U epizodi o Erzsebet Bathory, Borowczyk je koristio stvarnu krv, odnosno Paloma Picasso doista se kupala u krvi, no ne djevica nego svinja – za potrebe filma nažalost ubijeno je mnoštvo tih sirotih životinja kako bi se prikupilo trideset galona krvi, to jest više od 136 litara. Glumica pak iz druge epizode, Thérése filozofkinja, maloljetna Engleskinja Charlotte Alexandra, posve obnaženu scenu snimila je u pravoj crkvi na veliko Borowczykovo iznenađenje, jer kao Poljak nije mogao vjerovati da će (francuske) katoličke instance to dozvoliti.

Spomenimo i da je uloga sestrične koja izvodi felacio bratiću u prvoj epizodi bila ponuđena tada također maloljetnoj Isabelle Adjani, ubrzo velikoj zvijezdi, ali ona je ponudu odbila smatrajući je prezahtjevnom. Izvorno, Nemoralne priče sastojale su se od pet epizoda, ali Borowczyk je jednu odlučio izbaciti, da bi od nje napravio svoj sljedeći dugometražni film, Zvijer.

Autor komentara: Damir Radić
     

Ulaznice za projekciju 19. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

color, 125'