CAST:
Lee Marvin (Walker),
Angie Dickinson (Chris),
Keenan Wynn (Yost),
Carroll O'Connor (Brewster),
Lloyd Bochner (Frederick Carter),
Michael Strong (Stegman)

SCRIPT:
Alexander Jacobs,
David Newhouse,
Rafe Newhouse (based on novel by Donald E. Westlake)

PHOTOGRAPHY:
Philip H. Lathrop

MUSIC:
Johnny Mandel

EDITING:
Henry Berman

Synopsis:

Walker i njegov prijatelj Reese na otoku Alcatrazu, među napuštenim objektima donedavnog strogo čuvanog zatvora, opljačkaju kurira koji je prenosio kriminalom stečeni novac. Međutim, Reese odluči uzeti sav plijen te upuca Walkera i osim novca prisvoji i njegovu suprugu Lynne. No Walker ostane živ i odluči po svaku cijenu vratiti svoj dio plijena. Međutim Reese je kompletan novac potrošio na otplatu duga mafiji. Walker prvo uđe u trag Lynne u Los Angelesu, no ne može nikakvu bitnu informaciju izvući iz nje jer je omamljena tabletama za spavanje. Potom prisili trgovca automobilima Stegmana da mu kaže što zna o Reeseu, i ovaj mu kaže da je Reese sada s Lynneinom sestrom Chris. Kad dođe do Chris, Walker shvati da ona zapravo prezire Reesea i da mu je spremna pomoći da uhvati izdajnika…

Point Blank jedan je od ključnih izdanaka hollywoodskog modernizma 1960-ih, relativno kratkog razdoblja između ere klasičnog Hollywooda koji se iscrpio krajem pedesetih, i novog Hollywooda sedamdesetih. Bio je to prvi hollywoodski projekt britanskog režisera Johna Boormana (Oslobađanje, Excalibur – mač kralja Arthura) koji se prethodno afirmirao nizom nekonvencionalnih televizijskih dokumentaraca rađenih za BBC, i pravo je čudo da je kao novajlija odmah dobio odriješene ruke od hollywoodskog majora MGM-a. Zasluge za to pripadaju tadašnjoj velikoj glumačkoj zvijezdi Leeju Marvinu koji se sprijateljio s Boormanom i izborio se kod studijskih glavešina da režiser napravi film prema svojoj viziji, kojoj je i Marvin u velikoj mjeri doprinio. Naime, ni Marvin ni Boorman nisu voljeli scenarij temeljen na romanu Lovac Donalda E. Westlakea, ali jako im se svidio glavni lik Walkera, pa su scenarij odlučili preraditi. Takozvana razlomljena struktura, tj. izrazito nelinearna naracija, bila je prisutna i u romanu, ali su je Boorman i Marvin pojačali i garnirali oniričkim preljevom, i to do te mjere da su neki kritičari ponudili interpretaciju po kojoj je sve ono što gledamo zapravo Walkerov san, odnosno da Walker nije živ čovjek nego duh. Boormanova vizualna koncepcija bazirala se na monokromatizmu scena, tj. u svakoj sceni neka je druga boja bila izrazito dominantna, što je dalo značajan obol osebujnoj atmosferi filma, kao i (asocijativna) montaža koja je smjelo povezivala različite vremensko-prostorne sastavnice (u čemu je prepoznat utjecaj Alaina Resnaisa i nekih drugih oblikovno radikalnih evropskih autora); također, Boorman je stvarao nesvakidašnji ritam kombinirajući duge spore kadrove s iznenadnom 'erupcijom' kratkih, brzih i ultraenergičnih. U vrijeme premijere Point Blank nije naišao na oduševljenje kritike niti naročit entuzijazam publike, ali je prilično brzo stekao kultni status. Njegov spoj filmnoirovske tradicije, egzistencijalizma i modernističkog oblikovanja doista je nesvakidašnji, a među njegovim obožavateljima je i slavni režiser Steven Soderbergh koji je bez oklijevanja priznao da ga je, kao i mnogi drugi, potkradao. Godine 1999. Brian Helgeland režirao je Vraćanje duga (Payback), novu adaptaciju istog romanesknog predloška s Melom Gibsonom u glavnom ulozi, koja se međutim ne smatra remakeom Boormanova ostvarenja.

color, 92'