CAST:
Natalie Wood (Maria Nunez),
Richard Beymer (Tony Wyzek),
Russ Tamblyn (Riff Lorton),
Rita Moreno (Anita),
George Chakiris (Bernardo Nunez)

SCRIPT:
Ernest Lehman (Arthur Laurents)

PHOTOGRAPHY:
Daniel L. Fapp

MUSIC:
Leonard Bernstein,
Stephen Sondheim

EDITING:
Thomas Stanford

SCENOGRAPHY:
Rena DeAngelo

COSTUMES:
Paul Tazewell

Synopsis:

U jednoj siromašnoj njujorškoj četvrti dvije zaraćene bande mladih bore se za prevlast, uz mnogo teških riječi, neprijateljskih pogleda te živopisnih plesnih borbi. Takozvani Jetsi, koje čine bijeli američki mladići lokalnih naglasaka (mada mahom druge i treće generacije poljskih i talijanskih doseljenika), ne podnose što su im se po četvrti počeli skitati novodoseljeni Portorikanci, Morski psi (Sharks). U plamenima toga rasijaliziranog sukoba zatječu se Maria, švelja u salonu s vjenčanicama, i Tony, negdašnji vođa Jetsa koji se pokušava izboriti za svoj komad američkog sna poštenim radom. Kultne se numere nižu, tenzije rastu dok njihova zabranjena ljubav cvjeta, sve do tragičnoga kraja.
 

Kultni film adaptacija je brodvejskog mjuzikla koreografa i kazališnog redatelja Jeromea Robbinsa (koji će kasnije režirati uspješnice Gypsy i Guslač na krovu) koja rastače viziju postratne Amerike kao zemlje obećanja, prikazujući je opterećenom nerazrađenim rasno-klasnim razlikama. Dvije skupine, koliko god naglašavali međusobne razlike, zajedničkog neprijatelja prepoznaju u opresivnom sustavu koji ne samo da ih zadržava na marginama društva već, štoviše, potpiruje sukobe (rasistički nastrojeni policijski detektiv Schrank). Posebno su aktualne pjesme u kojima dvije bande razlažu svoje marginalizirane položaje u nenaklonjenom im društveno-političkom ozračju: energična America suočava imigrantski san o boljem životu u SAD-u s cinizmom življenoga iskustva portorikanskih doseljenika, dok bijelci problematiziraju svoje klasne nevolje u varljivo poletnom Gee, Officer Krupke. U tome metežu razvija se šekspirijanska ljubavna priča lagodnih nota; međutim, glasovi nezadovoljnog kolektiva postaju sve prodorniji i društveno-politički kontekst počinje dominirati pričom. (Zanimljivo je da se paralelno razvija slučaj trans kodiranog lika Anybodys, koji se svojom kratkom kosom, muškom odjećom i ratobornim karakterom suprotstavlja spolno-rodnim zadatostima, pokušavajući postati dijelom uglavnom nezainteresiranog cis muškog društva.)

Iako se u filmu koriste određeni postupci koji su iz današnje, svjesnije perspektive kontroverzni, pri čemu je najizraženiji tzv. brown face (tendencija da se bijele glumce i glumice šminkom potamni za uloge drugih rasa, ovdje korišten čak i na Riti Moreno kao jedinoj etničkoj Portorikanki u glumačkoj postavi!), ovaj klasično-holivudski mjuzikl ostaje popularan među kritikom i gledateljima; naime, Priča sa zapadne strane osvojila je deset zlatnih kipića (među njima Oscara za sporedne uloge Riti Moreno i Georgeu Chakirisu, te Wiseu za najbolji film) i time ušla u oskarovsku povijest kao apsolutni rekorder u kategoriji mjuzikala. Svoju bezvremenost uvelike duguje upečatljivoj, raskošnoj fotografiji živih boja u formatu Super Panavision 70, uz nijansirane kostimografske (haljine boje lavande i sakoi boje senfa) i scenografske elemente (mokri pločnici noću ili jarko crveni zidovi u plesnoj dvorani), te, naravno, glazbi slavnog Leonarda Bernsteina, uz pjevačke dionice koje potpisuje velikan glazbeno-scenske forme Stephen Sondheim, tada na samom početku svoje karijere. Nimalo ne čudi što se Priča sa zapadne strane danas često zatječe na popisima najboljih glazbeno-filmskih ostvarenja.

Autor komentara: Miro Frakić

 

Ulaznice za projekciju 01. 07. u 20:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

color, 151'