CAST:
Cornelio Wall,
Miriam Toews,
Maria Pankratz,
Peter Wall,
Jacobo Klassen,
Elizabeth Fehr

SCRIPT:
Carlos Reygadas

PHOTOGRAPHY:
Alexis Zabe

EDITING:
Natalia López

SCENOGRAPHY:
Nohemi Gonzalez

COSTUMES:
Nohemi Gonzalez

Synopsis:

U izoliranoj menonitskoj zajednici na sjeveru Meksika, u kojoj vladaju stroga vjerska pravila, pobožni seoski farmer Johan naizgled je uzoran suprug i otac. No, kada se potajno zaljubi u Marianne, ženu iz iste zajednice, Johan se nađe razapet između dužnosti prema supruzi Esther i ljubavi prema Marianne, vodeći unutarnju borbu u tišini svakodnevice…
 

Prigušena svjetlost predstavlja svojevrsni stilski i tematski zaokret za Carlosa Reygadasa. Nakon preispitivanja eksplicitnosti u kontekstu tjelesnosti i seksualnosti u svoja prva dva ostvarenja, Japón (2002) i Bitka u raju (2005), ovim filmom Reygadas se konkretnije okreće duhovnosti i propitivanju vjere. Karakteristično za redateljev stil, glumačka postava filma sastoji se od naturščika, ujedno i pripadnika menonitskih zajednica, što u kombinaciji s usporenim i meditativnim tempom filmu pridaje dokumentaristički, gotovo etnografski ton.

Dramaturgija filma je nenametljiva. Glazbena podloga u potpunosti je izostavljena, a dijalozi su oskudni i jednostavni, svedeni na svakodnevne razgovore o vremenu, poslu i obitelji. Unatoč tome, upravo je govor jedan od čestih predmeta analiza ovog filma. Johan i njegova obitelj u filmu govore dijalektom plautdietsch, stvarajući dojam ulaska u izolirani svijet naizgled izgubljen u vremenu. Jedinstvenost dijaloga, u kombinaciji s pomno orkestriranom fotografijom Alexisa Zabéa, rezultirala je jedinstvenom pastoralnom atmosferom u kojoj (prirodna) svjetlost igra ključnu duhovnu ulogu. Prikazi zore i sutona koji obasjavaju likove i krajolik sugeriraju prisutnost onostranog i duhovnog u svakodnevici, usporedivi s najistaknutijim djelima i autorima koje se povezuju s transcendentnim stilom u filmu. U tom kontekstu, Prigušena svjetlost često se povezuje s filmom Riječ (1955) Carla Theodora Dreyera, jednim od najistaknutijih djela koje sporim, stiliziranim ritmom tematiziraju odnos vjere i nevjere u obiteljskoj sredini, kao i potencijala pravog religioznog čuda.

Film je podijelio glavnu nagradu žirija na festivalu u Cannesu s animiranim filmom Persepolis (2007), učvrstivši tako Reygadasov status miljenika filmskih kritičara i festivalskih žirija. Osim Cannesa, film je nagrađen i glavnom nagradom Zlatni Hugo na Međunarodnom festivalu u Chicagu, a u Meksiku je osvojio rekordnih pet Zlatnih Ariel nagrada, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.

Autor komentara: Tibor Đurđev
 

Ulaznice za projekciju 19. 12. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

color, 145'