Tijekom prve polovice 50-ih godina prošlog stoljeća sudjelujući u ekspediciji u području rijeke Amazone u Brazilu, znanstvenik Carl Maia pronađe fosilizirane ostatke pandže koja najvjerojatnije datira iz devonskog doba. Čini se da je pandža pripadala stvorenju koje bi moglo povezivati rane vodene i kopnene oblike života na Zemlji.
Odlučivši pomoć potražiti u institutu, Carl će ondje naići na skupinu paleontologa među kojima neke i poznaje, čak i dosta dobro. Osim njegova bivšeg studenta dr. Davida Reeda, sposobnog, ali i ambicioznog znanstvenika, tu su i Carlova bivša djevojka, također sposobna znanstvenica Kay Lawrence, te njihov šef, ujedno i voditelj instituta Mark Williams, čovjek koji zna kako privući novac za znanstvene projekte, ali koji je i gladan publiciteta.
Svi oni unajme plovilo kapetana Lucasa, trošnu teglenicu imenom Rita, te se njome otisnu Amazonom uzvodno, s ciljem detaljnijeg istraživanja područja na kojem su pronađeni ostaci pandže. Dok neki od njih kuju vlastite planove, pa Reed misli ponajprije na znanstveni napredak, a Williams na dobru zaradu i moguću slavu, nitko od njih ni ne sluti da će se ubrzo naći u smrtonosnoj opasnosti. Najprije će Carlova najbližeg suradnika Louisa pronaći zaklana, da bi ubrzo naletjeli na živo zastrašujuće stvorenje, donekle inteligentnog križanca reptila i humanoida.
Fantastični horor redatelja Jacka Arnolda, kultnog autora koji je nizom podjednako kultnih znanstveno-fantastičnih horora obilježio 50-e godine prošlog stoljeća kao 'zlatno razdoblje' u holivudskom SF filmu, snimljen je upravo sredinom tog desetljeća. U to doba filmovi o invazijama iz svemira i napadima čudovišta, ali i slična ne samo celuloidna nego i stripovska i radijska tematiziranja srodnih znanstveno-fantastičnih tema, mogli su se interpretirati u metaforičkom ključu, kao odjeci hladnog rata i straha od komunizma. Istovremeno, u djelima redatelja kakvi su osim Arnolda bili i Don Siegel, Christian Nyby, Fred M. Wilcox i Robert Wise, mogle su se iščitati i kritika militarizma i militarizacije, kao i zloupotrebe znanosti, a priče tih ostvarenja mogle su se interpretirati i u svjetlu straha od mogućeg nuklearnog rata.
Jack Arnold je bio jedan od vodećih autora holivudske znanstvene fantastike tog vremena, darovit i inventivan filmaš koji je i trivijalne predloške znao podići na višu razinu i pretvoriti ih u prepoznatljiva autorska djela, te koji je tijekom 50-ih osim Stvorenja iz Crne lagune potpisao i danas vrlo cijenjene i popularne filmove Došlo je iz svemira, Tarantula i Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje. U Stvorenju iz Crne lagune, jednom od komercijalno i kreativno najuspjelijih žanrovskih ostvarenja 50-ih, koje je snimano 3D-tehnologijom za koju se tada činilo da postaje ubrzano popularna, Arnold je jednostavnu i ne uvijek smislenu priču koju su nosili nepoznati glumci oblikovao kao energično režirano te vrlo atraktivno i zabavno djelo garnirano za ono vrijeme inovativnim specijalnim efektima, u kojem je prilično umješno iskorišten strah gledatelja od nepoznatog. Današnjim gledateljima može se činiti da film koji je postao prilično utjecajan i oponašan, u tolikoj mjeri da mu je i Steven Spielberg dao jasnu posvetu u uvodu remek-djela Ralje, obiluje klišejima i općim žanrovskim mjestima, no valja imati na umu da je prije 70-ak godina sve to bilo novo i svježe.
Realizacija filma bila je vrlo zahtjevna, od toga da su se u kostimu do danas jednog od najpoznatijih filmskih čudovišta izmjenjivala dvojica glumaca, Ricou Browning u podvodnim scenama i Ben Chapman izvan vode, preko toga da je za ulogu stvorenja prvotno bio predviđen Glenn Strange (Frankensteinova kuća, Drakulina kuća), te da je glumica Julie Adams ozlijeđena tijekom snimanja scene u kojoj je stvorenje nosi kroz špilju, do toga da su se kreatorica stvorenja Milicent Patrick i šminker Bud Westmore ozbiljno posvađali na snimanju, i da su kao skladatelji filmske glazbe angažirana čak trojica autora, glasoviti četverostruki oskarovac Henry Mancini, Hans J. Salter (Wichita Jacquesa Tourneura) i Herman Stein (Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje).
Kao zanimljivost valja izdvojiti i to da se ideja za priču filma, koja se dijelom temelji na meksičkoj narodnoj predaji, rodila na večeri organiziranoj uz projekciju Građanina Kanea, kojoj je uz Orsona Wellesa i glumca iz filma Williama Allanda, koji će kasnije postati producent, prisustvovao i ugledni meksički snimatelj Gabriel Figueroa (Zaboravljeni, Nazarin i Anđeo uništenja Luisa Buñuela). Upravo on je nazočnima ispripovijedao narodnu priču o stvorenju koje je pola čovjek, a pola gmaz, a ta je priča Allanda toliko zaintrigirala da se počeo baviti mišlju o stvaranju takvog filmskog lika.
Autor teksta: Josip Grozdanić