L’innocente
feature film, romantic drama, Italy, France, 1976
DIRECTED BY: Luchino Visconti
 
							                                                                        
                          CAST:
                            Giancarlo Giannini (Tullio Hermil),
Laura Antonelli (Giuliana Hermil),
Jennifer O'Neill (Teresa Raffo),
Rina Morelli (Tullijeva majka),
Massimo Girotti (grof Stefano Egano),
Didier Haudepin (Federico Hermil)
                        
                          SCRIPT:
                            Suso Cecchi D'Amico,
 Enrico Medioli,
 Luchino Visconti (based on novel by Gabriele D'Annunzio)
                        
                          PHOTOGRAPHY:
                            Pasqualino De Santis
                        
                          MUSIC:
                            Franco Mannino
                        
                          EDITING:
                            Ruggero Mastroianni
                        
                          Synopsis:
                            
Rim krajem 19. stoljeća. Tullio Hermil bogati je aristokrat u braku sa suprugom Giullianom koju zanemaruje zbog posesivne ljubavnice Terese Raffo. U njemu se pobudi novi erotski interes za suprugu, a splasne želja za Teresom kad shvati koliko je Giulliana sretna otkad je počela ljubavnu vezu s romanopiscem Filippom D'Arboriom, s kojim naposljetku ostane trudna. Tullio je požuruje da napravi pobačaj, ali ona odbija to učiniti. U međuvremenu D'Arborio se razboli od tropske groznice…
Uljez je posljednji film Luchina Viscontija koji je režirao već ozbiljno bolestan, a nakon što je umro od moždanog udara dovršio ga je montažer Ruggero Mastroianni, mlađi brat slavnog glumca Marcella Mastroiannija. Tema filma, baziranog na romanu Gabrielea D'Annunzija (naslov romana je Uljez, a filma Nevina, međutim u nas se i za film uvriježio naslov Uljez), jesu dvostruki spolno-rodni standardi i seksualni šovinizam, odnosno potlačenost nevinih od strane svojevrsnih psihopata. Riječ je o intrigantnom i snažnom ostvarenju kojim je dostojno zaključen jedan od najvećih filmskih opusa druge polovice dvadesetog stoljeća, ostvarenju koje podjednako impresionira Viscontijevom režijem i glumačkim nastupima Giancarla Gianninija, Laure Antonelli i kratkotrajne američke zvijezde Jennifer O'Neill (Rio Lobo, Ljeto '42.), koja je nasinkronizirana na talijanski. Zanimljivo je da ta, kako se pokazalo, dobitna glumačka podjela nije bila prvi Viscontijev izbor – on je u glavnim ulogama želio Alaina Delona i Romy Schneider kao nekadašnji stvarni ljubavni par, no otkup Delonova ugovora od njegovih producenata iznosio bi milijun dolara, što je bilo previše, a Schnedier je bila trudna. Viscontiju nije uspio ni angažman Charlotte Rempling i Ryana O'Neala, pa se naposljetku odlučio za Gianninija, omiljena glumca Line Wertmüller, i tadašnju zvijezdu u usponu Lauru Antonelli (druga rođena Puljanka s kojom je surađivao nakon Alide Valli u Bijelim noćima). Uljez je nagrađen talijanskom verzijom Oscara, nagradom David di Donatello, za najbolju muziku (skladatelj Franco Mannino).
color, 112'