CAST:
Woody Allen (Leonard Zelig),
Mia Farrow (Dr. Eudora Nesbitt Fletcher),
Patrick Horgan,
Stephanie Farrow (Meryl),
Mary Louise Wilson (Ruth),
Sol Lomita (Martin Geist)

SCRIPT:
Woody Allen

PHOTOGRAPHY:
Gordon Willis

MUSIC:
Dick Hyman

EDITING:
Susan E. Morse

Synopsis:

New York tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što se pojavi praktički niotkuda, neobični Leonard Zelig smjesta privuče pozornost medija i javnosti. On je čovjek naizgled obične vanjštine i na prvi pogled ni po čemu upadljiv, ali koji posjeduje osobinu da poput kameleona preuzima izgled drugih osoba. Zelig je sposoban poprimiti i tjelesni izgled i psihičke osobine ne samo ljudi pored kojih se zatekne, nego i čitavih društvenih skupina. Kad se nađe pored jednog ili više Kineza, Zelig tako dobije kose oči i žutu boju kože, u društvu s tamnoputim džezerima i njemu koža potamni i postane odličan džezer, a kad razgovara s psihijatrom poprimi njegov lik i pokazuje iznimnu upućenost u psihijatriju. Zahvaljujući svemu tome Zelig ubrzo postane medijski fenomen čije sposobnosti komentiraju i brojne poznate osobe, od književnice Susan Sontag i njenog kolege Saula Bellowa do psihoanalitičara i pisca Brune Bettelheima. Istodobno, njegov slučaj zaintrigira i psihijatricu Eudoru Fletcher, koja će se proučavajući Zeliga u njega i zaljubiti.

Realizirana u formi lažnog dokumentarca u kojem su kadrovi nekadašnjih filmskih žurnala kombinirani s televizijskim dokumentarnim emisijama i reportažama, sjajna fantastična satirična komedija Zelig smatra se jednim od najboljih i najzanimljivijih ostvarenja Woodyja Allena. U filmu koji je 1983. nagrađen na festivalu u Veneciji a slijedeće godine nominiran za Oscara u kategorijama najbolje fotografije i scenografije, Allen na izuzetno pametan, inventivan, duhovit te i danas podjednako svjež i intrigantan način daje efektan prikaz položaja i sudbine pojedinca u suvremenom društvu. Zelig je metafora ne samo tegobne sudbine Židova, nego i općenito pripadnika manjinskih društvenih skupina, pojedinaca s margine društva, musilovskih „ljudi bez svojstava“, kao i onih koji pate od određenih psihičkih poremećaja. Riječ je o iznimno pedantno složenom kolažu autentičnih arhivskih snimaka, lažnih dokumentarnih sekvenci i igranih dijelova, djelu izvrsnih glumačkih nastupa te impresivne vizualnosti za koju je zaslužna fascinantna fotografija Gordona Willisa.

b/w, 79'