ULOGE:
Virginie Ledoyen (Suzon),
Danielle Darrieux (Mamy),
Firmine Richard (gđa. Chanel),
Catherine Deneuve (Gaby),
Emmanuelle Béart (Louise),
Isabelle Huppert (Augustine),
Ludivine Sagnier (Catherine),
Fanny Ardant (Pierrette)

SCENARIJ:
François Ozon (prema drami Roberta Thomasa)

FOTOGRAFIJA:
Jeanne Lapoirie

GLAZBA:
Krishna Levy

MONTAŽA:
Laurence Bawedin

Sadržaj:

Otmjena ladanjska kuća bogate francuske obitelji tvorničara Marcela tijekom zime krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Jednog jutra Marcel biva pronađen mrtav, a smrt je nastupila od ubodne rane nanesene nožem. Čini se da je ubojica jedna od osam žena koje su na različite načine bile povezane s Marcelom. Osim njegove supruge Gaby, kćeri Suzon i punice Mamy, koja je vezana za invalidska kolica, tu su i šogorica Augustine, pokojnikova sestra Pierette, kuharica Chanel i služavka Louise. Kuća je zametena snijegom, telefonske linije su u kvaru, i sve je očitije da je jedna od žena zasigurno počinila ubojstvo. No potraga za ubojicom ubrzo će se pretvoriti u uzajamno sumnjičenje svih žena, a time će na vidjelo izići mnoge tajne iz života svih njih. Osim što je Gaby izuzetno nesklona Pierette, pjevačici u noćnom klubu za koju se priča i da je prostitutka, te joj ranije nije bio dopušten ulazak u kuću, čini se i da Mamy nije toliki invalid kolikim se predstavlja, a Suzon se u kuću vratila prethodne noći, želeći ocu reći da je trudna. Nevolje će početi stvarati i posluga, jer će kuharica Chanel i služavka Louise u jednom trenutku zaprijetiti samoubojstvom.

Godine 2002. na Berlinaleu nagrađena Srebrnim medvjedom za skupni nastup osam sjajnih glumica predvođenih razigranom Fanny Ardant (Živahno nedjeljom!, Elizabeta, Pariz, volim te), koje su iste godine kao ansambl osvojile i Europsku filmsku nagradu, te ovjenčana Nagradom čitatelja dnevnog lista Berliner Morgenpost, a godinu kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u čak 12 kategorija, uključujući one za najbolji film, redatelja, scenarij i četiri što glavne, što sporedne glumice, crnohumorna krimi-komedija s elementima mjuzikla suscenarista i redatelja Françoisa Ozona temeljena je na istoimenom kazališnom komadu francuskog književnika, glumca i filmskog redatelja Roberta Thomasa. Djelo pisca žanrovski srodnog i u Francuskoj svojedobno vrlo popularnog djela Man Trap, prava za ekranizaciju kojeg je otkupio Alfred Hitchcock, koji ga je pod redateljskom palicom Johna Brahma adaptirao u jednoj epizodi serijala Sat s Alfredom Hitchcockom iz 1965., uz Ozona je u scenarij pretočila Marina de Van (U mojoj koži), scenaristica, redateljica i glumica specijalizirana za suptilne i nerijetko pomaknute obrade ženskih priča. Konačni rezultat je dinamično, prilično šarmantno, uzbudljivo, vrlo duhovito i izuzetno raspoloženo glumljeno ostvarenje redatelja koji je prema vlastitim riječima dugo godina želio snimiti film u kojem bi glumile samo žene. Riječ je o vrlo zabavnom djelu raskošnog kolorita i podjednako raskošne kostimografije koje efektno koristi ozračje francuske provincije 50-ih godina prošlog stoljeća, istodobno zgodno parodirajući žanr filma detekcije te inteligentno prepuštajući glumicama da s humorom i (auto)ironijom pristupe tipovima uloga kakve najčešće tumače.

boja, 111'