ULOGE:
Ken Ogata (Tatsuhei),
Sumiko Sakamoto (Orin),
Takejo Aki (Tamayan),
Seiji Kurasaki (Kesakichi),
Junko Takada (Matsuyan)

SCENARIJ:
Shôhei Imamura (prema romanu Shichire Fukazawe)

FOTOGRAFIJA:
Hiroshi Kanazawa,
Shigeru Komatsubara,
Masao Tochizawa

GLAZBA:
Shinichirô Ikebe

MONTAŽA:
Toshihiko Kojima,
Fusako Matsumoto,
Hajime Okayasu,
Yoshiko Onodera,
Masahito Watanabe

Sadržaj:

Među siromašnim i gladnim mještanima malog planinskog sela u Japanu tijekom 19. stoljeća je i 69-godišnja Orin. Iako je riječ o ženi odlična zdravlja koja najbolje od svih mještana lovi ribu, Orin zna da ju nakon 70. rođendana čeka pokoravanje pravilima temeljenima na gladi i neimaštini. Naime, svaki stanovnik njihova sela koji navrši 70 godina mora otići u planinu Narayamu i ondje se prepustiti smrti, jer tako mlađima otvara prostor i priliku za život. Posljednju preostalu godinu Orin želi iskoristiti tako da se na najbolji mogući način pobrine za sinove Tatsuheija i Risukea te unuka Kesakichija. Tatsuhei je njezin stariji sin, 45-godišnji udovac kojem Orin prije odlaska želi pronaći novu suprugu, a najprikladnijom joj se čini Tamayan iz susjednog sela, za koju vjeruje da bi bila dobra žena. Suprugu bi valjalo pronaći i njenom mlađem sinu Risukeu, 35-godišnjem djevcu kojeg muči odbojan vonj tijela, zbog čega spava na izoliranom mjestu. Orin bi željela u sređenom stanju ostaviti i obijesnog i promiskuitetnog unuka Kesakichija, koji je pred njezin odlazak u planinu spjevao baladu o njoj kao o vještici. No Orin još uvijek muči i pitanje što se dogodilo njenom suprugu, koji je na zagonetan način nestao prije tri desetljeća.

Godine 1983. ovjenčana Zlatnom palmom u Cannesu, a godinu kasnije trima nagradama japanske filmske akademije, fascinantna drama Shôheija Imamure izuzetno je uspjela ekranizacija dviju priča iz prozne zbirke Narayama bushiko uglednog japanskog pisca Shichirôa Fukazawe, prethodno ekraniziranih u filmu Keisukea Kinoshite iz 1958. godine. Riječ je o maestralno režiranom i vizualno iznimno dojmljivom ostvarenju u tematskom fokusu kojeg je težak život seljaka na sjeveru Japana. Prikazujući svakodnevnu grubost, okrutnost i nasilje u životima mještana, Imamura istodobno naglašava i poetičnost njihove svakodnevice, dugim i sugestivnim meditativnim kadrovima, raskošnim koloritom i efektnom fotografijom kreirajući jedinstven lirski ugođaj. U filmu prožetom brojnim kontrastima, koji se motivom nehumanosti bavi na izuzetno suptilan način, lako je uočiti i religijske motive, likovi majke i sinova psihološki su slojeviti, a cjelinu odlikuju snažna etnografska ambijentiranost i povremeno posezanje za groteskom. Djelo nose sjajne glumačke interpretacije Kena Ogate (Mishima: Život u četiri poglavlja) i Sumiko Sakamoto (Topla voda ispod crvenog mosta), a izvrsnu glazbu potpisuje nagrađivani Shinichirô Ikebe (Kagemusha, sjena ratnika, Snovi).

boja, 130'