ULOGE:
Filippo Scotti (Fabietto Schisa),
Toni Servillo (Saverio Schisa),
Teresa Saponangelo (Maria Schisa),
Marlon Joubert (Marchino Schisa),
Luisa Ranieri (Patrizia)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino

FOTOGRAFIJA:
Daria D'Antonio

GLAZBA:
Lele Marchitelli

MONTAŽA:
Cristiano Travaglioli

Sadržaj:

Napulj tijekom druge polovine 80-ih godina prošlog stoljeća živopisan je grad napučen podjednako slikovitim a ponekad i karikaturalnim mještanima. U tom gradu odrasta 17-godišnji Fabietto Schiesi, bistar i senzibilan mladić koji živi s ocem Saverijem i majkom Marijom, te s bratom Marchinom i sestrom Danielom. Fabiettovi roditelji se snažno i iskreno vole, ali i sasvim tipično za mediteranske karaktere ponekad u neizbježnim međusobnim svađama znaju biti vrlo okrutni jedno prema drugome. No dok je Maria sklona psinama i okrutnim šalama, Saverio krije ozbiljnu tajnu koja će s vremenom izbiti na vidjelo. Marchino je momak koji vrijeme najčešće provodi dangubeći, spavajući ili besplodno mudrujući, a Daniela se voli izolirati od svih tako da se jednostavno zaključa u kupaonici. Fabiettovu svakodnevicu upotpunjavaju i njegova privlačna ali mentalno nestabilna tetka Patrizia, u koju su zaljubljeni svi muškarci uključujući i Fabietta, te njezin grubi muž. Tu su i mladićev ujak koji obožava najveću svjetsku nogometnu zvijezdu Maradonu, ekscentrična barunica iz susjedstva te još neke osobe. A Fabiettov se život odvija u trokutu između katoličke gimnazije koju pohađa, nogometa kojim je opsjednut i filma koji obožava toliko da mašta o tome da jednog dana i sam postane redatelj.

Godine 2021. na festivalu u Veneciji ovjenčana Srebrnim lavom i još trima nagradama, među kojima je i prestižna nagrada Pasinetti u kategorijama najuspjelijeg filma i najbolje glumice (Teresa Saponangelo), iste godine nominirana za tri Europske filmske nagrade, te ove godine nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, izvrsna pseudobiografska drama scenarista i redatelja Paola Sorrentina nedvojbeno je najosobnije i najintimnije ostvarenje u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Film koji je također ove godine bio nominiran za čak 16 nacionalnih filmskih nagrada David di Donatello, od kojih je potvrdio njih četiri u najvažnijim kategorijama najboljeg filma, redatelja, sporedne glumice i fotografije, dok je Sorrentino osvojio i David Youth Award, te koji je osvojio i nominaciju za Zlatni globus opet u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, autorova je posveta ne samo mladosti, rodnom Napulju i 80-im godinama prošlog stoljeća, nego i njegovim filmofilskim uzorima, ponajviše Federicu Felliniju, ali i Sergiju Leoneu. Dok su Sorrentinov film Velika ljepota kritičari unisono proglasili njegovim eponimnim ostvarenjem usporedivim s Fellinijevim Slatkim životom, za ovaj se film neizbježno nameću usporedbe s antologijskim Amarcordom. U protagonistovu odrastanju i sazrijevanju tijekom tri godine, od 1984. do 1987., izuzetno bitan je Diego Armando Maradona, tvorac glasovite ´božje ruke´ iz naslova filma, kojom je na Mundijalu 1986. godine dao znameniti gol engleskoj momčadi. Kao što je ta ´božja ruka´ Maradonu prometnula u trajnožareću legendu, i u protagonistovu životu neki događaji koji će ubrzati njegovo sazrijevanje i odrastanje mogu se nazvati ´božjom rukom´. Dok prvu polovinu filma gradi nižući vinjete neujednačena ritma, Sorrentino drugu polovinu oblikuje kao znatno smireniju i ugođajem ozbiljniju, protagonista profilirajući kao mladića za kojeg je razvidno da će jednom biti filmski redatelj. U tom smislu je i riječ o dijelom autobiografskom filmu koji ne zazire od emotivnosti i intimnosti, baš kao ni od tamnijih i tjeskobnijih detalja, ali se pohvalno kloni patetike i trivijalne sentimentalnosti. Sjajno režirano i kvalitativno ujednačeno djelo odličnog ritma koje nose izuzetno raspoložene interpretacije čitave glumačke postave u kojoj je i redateljev stalni glumac Toni Servillo, funkcionira i kao ljubavno pismo Sorrentinovu rodnom gradu Napulju. No to je pismo realistično i lišeno bilo kakvih težnji za uljepšavanjem stvarnosti, što cjelini daje dodatnu vrijednost.

boja, 130'