Crni Petar
Černý Petr, igrani, humorna drama, Čehoslovačka, 1964
REŽIJA: Miloš Forman
ULOGE:
Ladislav Jakim (Petr),
Pavla Martinkova (Asa),
Jan Vostrcil (Petrov otac),
Vladimír Pucholt (Cenda),
Pavel Sedlacek (Lada)
SCENARIJ:
Miloš Forman,
Jaroslav Papousek
FOTOGRAFIJA:
Jan Nemecek
GLAZBA:
Jirí Slitr
MONTAŽA:
Miroslav Hájek
Sadržaj:
Mladi Čeh Petar Vanek ne može se pohvaliti da je pronašao svoj životni cilj. Njegov otac, inače dirigent u lokalnom glazbenom sastavu, prilično je autoritativna osoba koja ne dopušta rasprave o bilo čemu. Dok je on čovjek koji u svakom trenutku zna kako se valja postaviti i što čini sređeni građanski život, Petar je sušta suprotnost svom ocu. Stoga tinejdžer intenzivno mora slušati savjete koje mu otac dijeli u svakoj mogućoj prigodi, pritom ni ne sluteći da će mu jedan od tih savjeta ubrzo biti itekako koristan. Naime, nakon što Petar dobije posao u jednoj većoj trgovini, njegov zadatak postane ne samo rad na blagajni, nego i to da motri kupce sklone krađama i u slučaju pokušaja krađe smjesta upozori poslovođu. Međutim, Petar ni za taj posao nije osobito sposoban, dijelom i stoga što bi on najprije temeljito ´proučio´ život, te se tek potom možda i odlučio za nešto. Ipak, već prvog radnog dana mladić će primijetiti da se jedan stariji kupac neobično ponaša, te će posumnjati da je ukrao nešto iz trgovine i početi ga pratiti.
Pobjedničko dugometražno igrano ostvarenje Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu 1964. godine, koje je tri godine kasnije ovjenčano i najprestižnijom finskom filmskom nagradom Jussi u kategoriji najboljeg stranog filma, zajedno s autorovim sljedećim djelom Ljubavi jedne plavuše, humorna drama suscenarista i redatelja Miloša Formana njegov je dugometražni prvijenac. Većinom se oslanjajući na suradnju s neprofesionalnim glumcima, što će i kasnije ostati važno obilježje njegova autorskog rukopisa, Forman je tijekom sedam tjedana snimio djelo koje je veliku pozornost privuklo ne samo zbog korištenja narativnih i montažnih tehnika karakterističnih za francuski novi val, nego i zbog efektne eksploatacije specifičnog češkog humora. U filmu koji se zbog toga često apostrofira kao jedno od najbitnijih ostvarenja tzv. čehoslovačkog novog vala, jednog od najvažnijih stilskih pokreta svjetskog filma nakon talijanskog neorealizma i francuskog novog vala, Forman je iskazao zavidnu vještinu u prikazu ozbiljnih pojedinačnih i obiteljskih problema uz naglašavanje humanističkih aspekata i humornih detalja. To će redatelja promovirati u jednog od najistaknutijih autora specifične češke komedije, a takav izvedbeni pristup dotjerat će i na višu razinu podići već u spomenutim Ljubavima jedne plavuše, da bi u filmu Gori, moja gospođice! humor prerastao u grotesku i apsurd, pod plaštom kojih će Forman moći umetati i intrigantne političke metafore i suptilne komentare. Uz suradnju suscenarista Jaroslawa Papoušeka, s kojim će sljedećih godina snimiti i filmove Ljubavi jedne plavuše i Gori, moja gospođice!, a koji će napisati i predložak za remek-djelo Intimno osvjetljenje Ivana Passera, Forman je snimio iznimno uvjerljivu studiju života u provinciji, mladenačkih dvojbi i generacijskog jaza, djelo koje suptilno kritički progovara o onodobnom stanju u češkom tj. čehoslovačkom društvu i društvenim konvencijama. Laganim karikaturalnim prikazom vladajućeg mentalnog sklopa socijalističkog morala u svojoj domovini onog vremena, Forman se ovim filmom na idejnoj razini približio proznim djelima Milana Kundere iz tih godina. Redatelj iskazuje razumijevanje za nespretnosti protagonista tinejdžera, kao i tinejdžera općenito, iskazuje osebujan smisao za detalje, a u cjelini je riječ o filmu koji je vrlo šarmantan, unatoč određenim redateljskim nespretnostima koje su razumljive za jednog debitanta.
c/b, 85'