ULOGE:
Peter Sellers (Chance),
Shirley MacLaine (Eve Rand),
Melvyn Douglas (Benjamin Rand),
Jack Warden (predsjednik 'Bobby'),
Richard Dysart (dr. Robert Allenby),
Richard Basehart (Vladimir Skrapinov)

SCENARIJ:
Jerzy Kosinski (na temelju vlastite istoimene novele)

FOTOGRAFIJA:
Caleb Deschanel

GLAZBA:
Johnny Mandel

MONTAŽA:
Don Zimmerman

Sadržaj:

Sredovječni gospodin Chance živi uz svog starog gospodara u kući s vrtom u Washingtonu. Nikad ne izlazi izvan granica imanja, a njegov život svodi se na uređivanje vrta i gledanje televizije. Chance ne poznaje vanjski svijet i potpuno je zadovoljan svojim životom. No kad njegov gospodar umre, on će morati napustiti sigurnost takvog doma. Sa sobom će ponijeti samo daljinski upravljač za televizor, koji će upotrijebiti vrlo brzo, kad ga napadne skupina dječaka. Gospodin Chance, naime, ne razlikuje televizijsku sliku od stvarnosti i misli da će pritiskom na daljinski upravljač promijeniti događaje koje vidi. Gospodin Chance je, gledajući televiziju, zapamtio različite fraze, a služi se i jednostavnim tvrdnjama iz vrtlarstva, primjerice „biljke se sade u proljeće”. Budući da nije sposoban normalno razgovarati kad mu se netko obrati, on tek izriče nepovezane fraze koje zna. Nakon što ga za besciljnog hodanja ulicama grada obori automobil imućne Eve Rand, ona će zbog njegova zbunjenog predstavljanja kao vrtlara shvatiti da je Chanceovo prezime Gardiner. Njegovo je ponašanje neobično i vrlo mirno, odjeven je elegantno i govori kultivirano, pa će i Eve i ljudi iz njezina okruženja, a potom i mediji i javnost njegovim katkada apsurdnim rečenicama početi pripisivati metaforički smisao. Štoviše, ubrzo će ga početi doživljavati kao mudraca, te će Chance postati guru visokih američkih medijskih, poslovnih i političkih krugova.

Dok se Peter Sellers na dodjeli Oscara 1980. godine morao zadovoljiti tek nominacijom u kategoriji najbolje glavne muške uloge, pozlaćenu Akademijinu statuu zasluženo je osvojio sjajni veteran Melvyn Douglas u kategoriji najbolje sporedne muške uloge. Ipak, oba glumca su već godinu kasnije osvojili Zlatni globus u istim kategorijama, dok je film bio nominiran u još četiri kategorije, redom najvažnije za najuspjeliji film, redatelja, žensku ulogu (Shirley Maclaine) i scenarij (Jerzy Kosiński, s kojim je nepotpisan surađivao i Robert C. Jones). Priča kaže da je uglednom književniku Jerzyju Kosińskom, nedugo nakon objavljivanja njegova glasovitog kratkog romana Prisutnost 1971. godine, stigao brzojav s potpisom glavnog lika spomenutog romana, osebujnog vrtlara Chancea. Brzojavom je navodni vrtlar Chance pisca obavještavao da je za njega „dostupan u svakom trenutku, u svom vrtu ili izvan njega”, a tim je riječima bio priložen i telefonski broj pozivanjem kojeg je Kosiński shvatio da je s druge strane linije glumac Peter Sellers. Punih osam godina kasnije, nakon dugog i upornog pokušavanja dobivanja žuđene uloge, slavni i kontroverzni Sellers superiorno će utjeloviti neobičnog vrtlara, a za naslovnu rolu u filmu Dobrodošli, gospodine Chance redatelja Hala Ashbyja popularni Edwardsov inspektor Clouseau osvojit će svoju treću i nažalost posljednju nominaciju za Oscara. Nije nimalo čudno što se za adaptaciju romana Prisutnost zainteresirao upravo Hal Ashby, potpisnik snažnih, intrigantnih, angažiranih i nagrađivanih ostvarenja poput izvrsne romantične komedije Harold i Maude, vrlo solidne romantične drame Holivudski frizer i znamenite psihološke ratne drame Povratak ratnika, naslova koji su dijelom i ključno obilježili Hollywood i film u cijelosti 1970-ih. Pored izvrsnih glumačkih nastupa i snažnih satiričnih žalaca usmjerenih protiv trivijalnih medija, američke visoke politike te samog predsjednika, film Dobro došli, gospodine Chance odlikuju vrlo sugestivna redateljska i montažna rješenja u skladu s kojima dominiraju totali i srednji planovi kojima se Chance većinom prikazuje sleđa, uz tek pokoji bliži i krupni plan, čime se postiže dodatna depersonalizacija antijunaka i naglašava sugestija da je riječ o zalutaloj božjoj ovčici koja nije s ovoga svijeta. U ostvarenju snimljenom prije više od četiri desetljeća Chance funkcionira i kao svojevrsna uvijek aktualna preteča odnosno antipod kazahstanskog novinara Borata, s tom razlikom što Borat Ameriku razobličava na agresivan, provokativan i tendenciozno vulgaran način, dok Chance to radi posve mirno i bez ikakvih nakana, samim svojim postojanjem.

boja, 130'