ULOGE:
Bruce Willis (James Cole),
Brad Pitt (Jeffrey Goines),
Madeleine Stowe (Kathryn Railly),
Christopher Plummer (dr. Leland Goines),
David Morse (dr. Peters),
Jon Seda (Jose),
Christopher Meloni (poručnik Halperin)

SCENARIJ:
David Webb Peoples,
Janet Peoples (ispirirani filmom La Jetée Chrisa Markera)

FOTOGRAFIJA:
Roger Pratt

GLAZBA:
Paul Buckmaster

MONTAŽA:
Mick Audsley

Sadržaj:

Philadelphia 2035. godine. Nakon što je sredinom devedesetih čovječanstvo poharala nepoznata zarazna bolest od koje je umrlo pet milijardi ljudi i zbog koje je cijela površina planeta nenaseljiva, ostatak ljudske rase preživljava duboko ispod Zemljine kore. Površina je opustošena i njome vladaju divlje životinje. Kako bi spasile preostale ljude, vlasti odluče poslati zatvorenika Jamesa Colea u prošlost ne bi li ondje izolirao opasni virus i tako omogućio da se u budućnosti napravi cjepivo. Cole greškom dospije u 1990., a ne u 1996. godinu u kojoj se dogodila pandemija, te ga smjesta zatvore i dodijele liječnici Kathryn Railly. Dr. Railly isprva misli da pred sobom ima shizofreničara koji bulazni, zbog čega ga smjesti na psihijatriju. Ondje će vrlo uznemireni James ubrzo upoznati paranoidnog Jeffreyja Goinesa, sina poznatog virologa i vođu tzv. Vojske dvanaest majmuna koja je u budućnosti preuzela odgovornost za širenje virusa. Dok James shvaća da Jeffrey kuje opasne planove u koje namjerava uvući i njega, dr. Reilly počinje uviđati da se čovječanstvo možda uistinu nalazi pred kataklizmom. U međuvremenu, James spoznaje da se u djelovanju može osloniti samo na dva traga: na uspomenu iz djetinjstva koja ga sve više opsjeda i na niz zagonetnih simbola povezanih s aktivnostima Vojske dvanaest majmuna.

Godine 1996. prikazana u konkurenciji festivala u Berlinu, iste godine nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg sporednog glumca (Brad Pitt) i kostimografije, za koju je zaslužna Julie Weiss, koja će nominaciju za pozlaćenu Akademijinu statuu osvojiti i 2003. za rad na biografskoj drami Frida autorice Julie Taymor, distopijska fantastična triler-drama Dvanaest majmuna redatelja Terryja Gilliama, za sporednu ulogu u kojoj je Brad Pitt također 1996. nagrađen Zlatnim globusom, izuzetno je uspio dugometražni prepravak sjajne fantastične romantične egzistencijalne drame La jetée (Nasip) uglednog francuskog redatelja Chrisa Markera iz 1962. godine. Kad se 1995. Gilliamov film pojavio u kinima, priča tog distopijskog i pesimističnog filma opisivana je isključivo superlativima i proglašavana inovativnom, originalnom, svježom i kompleksnom. Malo je tko iz filmskog mainstreama tada znao za osebujnog Chrisa Markera, angažiranog francuskog dokumentarista, filmskog i video-umjetnika, pisca, glazbenika, filozofa, digitalnog multimedijalista, ljubitelja mačaka i tko zna što sve ne. Marker je bio autor koji je u svijetu ne samo sedme umjetnosti predstavljao uistinu jedinstvenu pojavu, intelektualac ogromnog raspona interesa i djelovanja kojeg se konvencionalno tituliralo „enigmatičnim umjetnikom“ i „dobro čuvanom tajnom filma“. Priču Markerova filma u scenarij za projekt dugog metra pretočili su supružnici David Webb i Janet Peoples, koji su naraciju vješto i pregledno razvili na nekoliko vremenskih razina. U svom radu dijelom nadahnut i filmovima Alfreda Hitchcocka, Gilliam znalački gradira ozračje tjeskobe i pesimizma, spretno u filozofskom pa i metafizičkom kontekstu eksploatirajući motiv nemogućnosti mijenjanja sudbine, te s lakoćom prelazeći na pojedine segmente zapleta. Sve to prati efektan ironijski odmak, zbog čega je film unatoč generalnom pesimizmu u mnogim scenama prilično zabavan. U liku Jamesa Colea markantni Bruce Willis je ostvario možda i najuspjeliju dramsku ulogu u karijeri. Njegov Cole je odlično napisan i odglumljen očajnik koji usprkos bezizlaznoj situaciji nijednog trenutka ne gubi ljudskost i požrtvovnost, podjednako uvjerljivo parira mu danas nažalost zaboravljena Madeleine Stowe, a u ono vrijeme bravurozna sporedna uloga Brada Pitta predstavljala je određeno iznenađenje. U ulogama koje tumače Willis i Pitt Gilliam je isprva želio angažirati Nicka Noltea i Jeffa Bridgesa, no tome su se usprotivili čelnici studija Universal, pa su uloge dodijeljene dvojcu Willis – Pitt. Takav izbor Gilliamu nije teško pao, jer je Willis bio u najužem izboru za glavnu ulogu u njegovu filmu Kralj ribara, koja je naposljetku pripala upravo Bridgesu.

boja, 129'