Gori, moja gospođice
Horí, má panenko, igrani, humorna drama, Čehoslovačka, Italija, 1967
REŽIJA: Miloš Forman
ULOGE:
Jan Stöckl,
Jan Vostrcil,
Josef Sebanek,
Josef Valnoha,
Josef Kolb
SCENARIJ:
Miloš Forman,
Jaroslav Papousek,
Ivan Passer,
Václav Sasek
FOTOGRAFIJA:
Miroslav Ondrícek
GLAZBA:
Karel Mares
MONTAŽA:
Miroslav Hájek
Sadržaj:
Sasvim običan dan u malom gradu negdje u češkoj provinciji tijekom druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća. Želeći svog nekadašnjeg zapovjednika na dostojan način ispratiti u mirovinu, članovi mjesne dobrovoljne vatrogasne postrojbe odluče organizirati proslavu na kojoj će novopečenom umirovljeniku uručiti poseban poklon – zlatnu sjekiricu. Da bi taj događaj dodatno dobio na značaju, u sklopu ambiciozno zamišljene priredbe bit će organizirana i tombola te izbor najljepše djevojke. Štoviše, upravo bi pobjednica natjecanja u ljepoti bivšem šefu vatrogasne postrojbe trebala uručiti zlatnu sjekiricu. Nažalost, od samog početka postat će jasno da se na zabavi baš ništa neće odvijati u skladu s planovima, jer će sve krenuti po zlu. Prvi problemi javit će se već tijekom priprema proslave, jer će se otkriti da je netko ukrao tortu i ostale nagrade za tombolu. Nastavit će se time što će se zapaliti transparent s ispisanom parolom, potom će jedna osoba pasti s ljestava, a onda se i neke djevojke izabrane za natjecanje neće pojaviti. Nevoljama tu neće biti kraj jer će u kući u susjedstvu izbiti požar, a vatrogasci će biti zatečeni takvim razvojem događaja.
Godine 1969. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, komedija suscenarista i redatelja Miloša Formana posljednji je njegov film realiziran prije odlaska na Zapad, te jedno od najznačajnijih ostvarenja čehoslovačkog novog vala. Riječ je o stilskom pokretu koji je u vrlo oštroj konkurenciji filmskih novovalnih tendencija koje su se javile tijekom 60-ih godina prepoznat kao jedan od najvažnijih u okvirima svjetskog filma, o čemu svjedoče i brojne međunarodne nagrade koje su osvojili filmovi poput Menzelovih Strogo kontroliranih vlakova, Trgovine na korzu Jána Kadára i Elmara Klosa, Intimnog osvjetljenja Ivana Passera, ovog Formanova filma i njegovih Ljubavi jedne plavuše te ostalih. Upravo je Passer suscenarist djela realiziranog u čehoslovačko-talijanskoj suprodukciji, za što je bio zaslužan glasoviti talijanski producent Carlo Ponti, koji je za produkciju osigurao iznos od 80 tisuća dolara. On, međutim, nije bio zadovoljan izraženim Formanovim sarkazmom u pristupu priči i likovima, zbog čega je čak i zaustavio produkciju te uz izgovor o nepoštivanju ugovora od redatelja zahtijevao da mu vrati novac. Projekt i samog Formana, kojemu je prijetila i tužba zbog nanošenja financijske štete državi, spasio je francuski producent Claude Berri, koji je otkupio prava za svjetsku distribuciju filma. Konačni rezultat je sjajan film u kojem je ostvarena savršena kombinacija inteligentnog humora i alegorijske satire, i to u razdoblju koje je prethodilo Praškom proljeću. U tom kontekstu cjelina se može interpretirati i kao satirični prikaz samog komunizma, o kojem Forman očito nije imao dobro mišljenje, jer su vatrogasci na simboličkoj razini tipični predstavnici komunističkog društva i njegova činovničkog mentaliteta. Redatelj i suscenaristi Passer i Jaroslav Papoušek, koji je s Formanom prethodno surađivao na filmovima Crni Petar i Ljubavi jedne plavuše, nadahnuće za priču dobili su prisustvujući pravoj vatrogasnoj zabavi u jednom zabačenom provincijskom mjestu, nakon čega se prema Formanovim riječima ´scenarij sam napisao´. Taj scenarij odiše istinskim osjećajem za crnohumornu komiku, kao i za farsu i grotesku, ali je tako koncipiran da se ne ruga ljudima niti ih ismijava, već mu je meta upravo društveni sustav. Nakon što je na redovitoj privatnoj projekciji pogledao djelo, tadašnji čehoslovački predsjednik Antonín Novotný je prema riječima njegova sina ´poludio od bijesa´, zbog čega film dugo nije mogao krenuti u redovitu kino-distribuciju. A kad je distribucija konačno uslijedila pobunile su se i čehoslovačka vatrogasna društva, u kojima se smatralo da se autori previše i nedopustivo šale na njihov račun. Sam Forman je pak tvrdio da mu je primarni cilj bio snimiti komediju koju će svatko moći interpretirati na vlastiti način.
boja, 73'