Građanin Kane
Citizen Kane, drama, SAD, 1941 | Mjesto prikazivanja filma: Kino Forum (SD Stjepan Radić, Jarunska ul. 2)
REŽIJA: Orson Welles
ULOGE:
Joseph Cotten (Jedediah Leland),
Dorothy Comingore (Susan Alexander Kane),
Agnes Moorehead (Mary Kane),
Ruth Warrick (Emily Monroe Norton Kane),
Ray Collins (Jim W. Gettys),
Orson Welles (Charles Foster Kane)
SCENARIJ:
Herman J. Mankiewicz,
Orson Welles
FOTOGRAFIJA:
Gregg Toland
GLAZBA:
Bernard Herrmann
MONTAŽA:
Robert Wise
Sadržaj:
Vijest da je u svom raskošnom dvorcu Xanadu na Floridi umro glasoviti tajkun Charles Foster Kane izuzetno uzburka američku javnost i medije. Doznavši da je pokojnik umro osamljen te da su mu posljednje riječi bile 'ružin pupoljak', gospodin Rawlston, urednik jednih njujorških novina, na mjesto događaja smjesta pošalje skupinu svojih novinara sa zadatkom da doznaju što više pikantnih detalja o Kaneovu životu. Među tim novinarima je i poduzetni Jerry Thompson, reporter koji odluči razgovarati s najbližim prijateljima i suradnicima čovjeka kojeg neki mediji posmrtno stanu proglašavati komunistom pa i fašistom. Znajući da se Kane dvaput ženio i razvodio, da mu je veza s pjevačicom i kasnijom drugom suprugom Susan omela političku karijeru, te da je pogrešno vjerovao da neće biti Drugog svjetskog rata, Thompson ponajprije odluči razgovarati s Kaneovim menadžerom Bernsteinom.
Tijekom podrobnih razgovora s njim, potom s drugom suprugom Susan Alexander, s Kaneovim skrbnikom i bankarom Walterom Parksom Thatcherom, s najboljim prijateljem i kolegom Jedediahom Lelandom i drugim ljudima, Thompson postupno počne slagati sliku o pokojniku. A Kane je bio sve samo ne jednostavan čovjek. Do 1871. godine djetinjstvo je provodio uz siromašne roditelje, majku Mary i oca Jimmyja koji su u provinciji vodili skromni pansion, te ga prisiljeni neimaštinom bili prisiljeni povjeriti na skrb bankaru Thatcheru iz New Yorka. Kad je Kane navršio 25 godina, Thatcher mu je povjerio vođenje niskonakladnih njujorških dnevnih novina National Esquire, koji je ambiciozni mladić forsirajući senzacionalizam ubrzo pretvorio u izuzetno čitan dnevnik.
Godine 1942. od devet nominacija za Oscara nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u povijesti sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tijekom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog znamenitog čovjeka, maestralno komponirano i režirano djelo u mnogim se izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom svih vremena.
Priča filma dijelom je nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca tzv. 'žutog novinarstva' koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tijekom čitave njegove karijere. Vjerojatno se baš u tome krije razlog zbog kojeg Welles osim Građanina Kanea i donekle remek-djela Dodir zla niti jedan svoj film nije uspio režirati posve autonomno i bez ozbiljnog uplitanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotnog neprijatelja tada 25-godišnjeg Wellesa, koji je u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i gotovo sedam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću.
Među Wellesovim glumačkim partnerima je sjajni karakterni glumac Joseph Cotten (Veličanstveni Ambersonovi, Sjena sumnje, Plinsko svjetlo), kojem je upravo Welles širom otvorio vrata Hollywooda, dojmljivu filmsku glazbu potpisuje slavni oskarovac Bernard Hermann (Vrtoglavica, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka, a fotografiju podjednako znameniti Gregg Toland (Dođi i uzmi, Orkanski visovi, Plodovi gnjeva), također oskarovac.
c/b, 119'