H-8
drama, Jugoslavija, Jadran film, 1958 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Nikola Tanhofer
ULOGE:
Ðurđa Ivezić (Alma Novak),
Boris Buzančić (novinar Boris),
Antun Vrdoljak (fotograf),
Vanja Drach (Krešo),
Marijan Lovrić (Rudolf Knez),
Mira Nikolić (mlada majka)
SCENARIJ:
Zvonimir Berković,
Tomislav Butorac (prema ideji Z. Berkovića i N. Tanhofera)
FOTOGRAFIJA:
Slavko Zalar
GLAZBA:
Dragutin Savin (pjesma Sretan put: Ljubo Kuntarić)
MONTAŽA:
Radojka Ivančević
Sadržaj:
Akcijska drama, film katastrofe u koji su inkorporirane sudbine putnika autobusa i drama vozača kamiona. Ova dva vozila sudarit će se na autoputu jedne kišovite noći i u toj će nesreći samo dio putnika iz autobusa preživjeti. H8 sve je što se zna o vozilu koje je skrivilo nesreću; tek dio registarske oznake.
Velika prometna nesreća koju je skrivio vlasnik putničkog automobila, pri čemu se svjedoci nakon njegovog bijega sjećaju samo početnih znakova registracijske tablice H-8, dugo je okupirala jugoslavensku javnost. Zvonimir Berković, Tomislav Butorac i Nikola Tanhofer osmislili su priču prema tom događaju, pazeći na autentičnost detalja nesreće, ali stvorivši potpuno fikcionalne likove putnika.
Rezultat je hrvatski filmski klasik kojeg, poput Golikovog Tko pjeva zlo ne misli, podjednako obožavaju publika i kritika, koja je u anketi 2020. godine proglasila ovaj film najboljim hrvatskim filmom svih vremena. Osim sjajne glume uglednih jugoslavenskih glumaca i minuciozno isprofiliranih likova običnih „malih“ ljudi, najviše je hvaljena virtuozna režija Nikole Tanhofera dinamično ostvarena u skučenim prostorima autobusa i kamiona (uz kraće scene u eksterijeru prije polaska na put i za vrijeme odmora na putu).
Trilerovska napetost ostvarena je stalnom promjenom mjesta putnika u autobusu, zbog čega se do kraja filma ne zna koji će likovi poginuti, pri čemu promjena mjesta ujedno označava i promjenu odnosa među likovima. Zapažene su i uvjerljive scene eksterijera vozila ostvarene maketama (Tanhofer, snimatelj po profesiji, volio je eksperimentirati filmskim efektima). Film je na pulskom filmskom festivalu dobio nagradu za najbolji film, Zlatne Arene za scenarij, režiju, epizodnu mušku ulogu (Antun Vrdoljak) i epizodnu žensku ulogu (Mia Oremović) te nagradu publike Jelen.
Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva uz pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra restaurirala je ovaj film digitalnim postupkom 2020. godine. Restauracija u rezoluciji od 2K izvedena je u studijima Ater i Klik film u Zagrebu. U restauraciji slike korišten je originalni negativ, a u restauraciji zvuka ton negativ filma.
c/b, 106'