Nakon što tijekom Prvog svjetskog rata bude ranjen u glavu, Austrijanac Karl Schneider oporavlja se pod paskom dr. Emila Bettleheima. Za vrijeme liječenja dr. Bettleheim otkrije da je kao posljedicu ranjavanja Karl stekao rijetku sposobnost empatije, ali i vidovitost koja mu omogućava da čita misli drugih ljudi te da predviđa budućnost. Kad rat završi, Schneider se s prijateljima zaputi u Berlin, gdje uzme novo ime Eric Jan Hanussen te počne nastupati kao hipnotizer i prekognicist. U tome je vrlo uvjerljiv pa ubrzo postaje poznat i popularan, čime će privući pozornost nacista koje će zaintrigirati njegove moći. Nakon što predvidi njihov uspon kao i zločine koje će počiniti, poput dolaska Hitlera na vlast i paljenja Reichstaga u veljači 1933. godine, Hanussen će dospjeti u opasnost, iako će formalno odbiti zauzeti stranu te se ograničiti samo na govorenje onog što vidi.

Godine 1989. nominirana za Oscara i Zlatni globus u kategorijama najboljeg filma s neengleskog govornog područja, te godinu ranije prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu i nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najboljeg glumca, povijesna drama Istvána Szabóa zaključni je dio autorove trilogije o formalno uspješnim, no realno slabim i nesigurnim pojedincima mučenim moralnim dvojbama te prijelomnim povijesnim i društvenim zbivanjima. Trilogiju zaokružuju filmovi Mefisto i Pukovnik Redl, a Szabó je u njoj ostvario sjajnu suradnju s izvrsnim no u dobroj mjeri podcijenjenim karakternim glumcem Klausom Mariom Brandauerom (Nikad ne reci nikad, Moja Afrika, Ruska kuća). On i u ovom djelu s istančanim osjećajem za nijanse i detalje interpretira karakterno kompleksnog protagonista, u cjelini koju osim dinamične naracije i izuzetno sugestivne režije odlikuju inteligentni i britki dijalozi. Erik Jan Hanussen stvarna je povijesna ličnost, no Szabó je filmsku priču o njemu koncipirao kao potpunu fikciju, budući je pravi Hanussen bio šarlatan koji se divio nacistima i Hitleru, kojeg je smatrao velikim čovjekom.