ULOGE:
Osman Elkharraz (Krimo),
Sara Forestier (Lydia),
Sabrina Ouazani (Frida),
Nanou Benhamou (Nanou),
Hafet Ben-Ahmed (Fathi)

SCENARIJ:
Abdellatif Kechiche,
Ghalia Lacroix

FOTOGRAFIJA:
Lubomir Bakchev

MONTAŽA:
Ghalia Lacroix

Sadržaj:

Učenici većinom sjevernoafričkog podrijetla iz jedne škole u pariškom predgrađu za skoru školsku priredbu postavljaju komediju Igre ljubavi i slučaja francuskog romanopisca i komediografa Pierrea Carleta de Marivauxa. Među njima je i neprilagođeni i donekle problematični Krimo, mladić iz nesređene imigrantske obitelji kojeg će zaljubljivanje u razrednu kolegicu i Francuskinju Lydiju nagnati da njezina partnera Rachida na probama nagovori da mu ustupi ulogu, vjerujući da će joj se tako približiti i osvojiti ju. Kad shvate da se Krimou sviđa plavokosa Francuskinja zbog koje je prekinuo vezu sa svojom sunarodnjakinjom Magalie, njegovi prijatelji predvođeni grubim Fathijem pokušat će ponovo uspostaviti ono što se može nazvati prirodnom klasnom i etničkom usmjerenošću, a u tome će im pomoći i Krimoova izgubljenost, šeprtljavost i nesnalaženje na sceni ponajviše uzrokovano zaljubljenošću.

Godine 2005. četirima nagradama César ovjenčana romantična drama, nagrađena i na festivalima u Stockholmu i Torinu, naslov posuđuje od komedije Pierrea Carleta de Marivauxa, a baš kao u toj komediji, i u ostvarenju uglednog francuskog filmaša tuniskog podrijetla Abdellatifa Kechichea (Crna Venera, Adèlin život) pripadnici istih klasa i staleža podsvjesno se prepoznaju i međusobno zaljubljuju, bez obzira na raskošnu odjeću ili stare halje koje nose. Likovi dijelom nesvjesno, ali dijelom i svjesno razumiju da ih određuje ne samo klasa kojoj pripadaju, nego i etničko podrijetlo, a protagonist će to grubo shvatiti na vlastitoj koži, u epilogu u kojemu je i njemu jasno da se u predstavu, kao ni u društvo u cjelini, ne može uklopiti i da tu ne spada. Skromno producirano ostvarenje u kojem nastupaju gotovo isključivo naturščici imponira minimalističkom režijom i impresivnom aromom autentičnosti, a Kechiche i ovdje preferira neposrednost u opserviranju izravno užih intimnih, a neizravno no sasvim jasno i širih društvenih odnosa.

boja, 123'